srijeda, 29. listopad 2008 16:50
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-841
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1885./1906.
KOLIČINA GRADIVA: 1 kut. (0,1 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Sačuvano je tek nekoliko priloga za biografiju Imbre Josipovića dok su nešto brojniji spisi nastali dok je obnašao ministarsku dužnost, te njegova korespondencija. Osim toga, u fondu se nalazi i projekt navodnjavanja Lonskog polja kojeg je izradio zagrebački građevni inžinjer Franz Peyer krajem 19. stoljeća.
SERIJE U FONDU:
1. Prilozi za biografiju, 1885., 1889., 2 kom.
2. Dokumentacija nastala tijekom obavljanja profesionalne djelatnosti, 1889./1906., 11 kom.
3. Korespondencija, 1892./1906., 27 kom.
4. Razno, 1890.(?), 1 kom.
VALORIZACIJA FONDA:3
Fond može poslužiti kao izvor pri proučavanju hrvatske političke povijesti krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski, mađarski, njemački
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Josipović Imbro
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Velika Gorica, Jalkovac
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1834. – 1910.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA: -
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Imbro (Mirko) Josipović, sin Antuna Danijela Josipovića, turopoljskog komeša i jednog od osnivača Unionističke stranke, rodio se 1834. u Kurilovcu. Živio je na obiteljskom imanju u Jalkovcu blizu Varaždina sa suprugom Vilmom Seiler i sinovima: Sigmundom, Gezom, Belom, Ladislavom, Ljudevitom i kćeri Sidonijom.
Sredinom sedamdesetih godina 19. stoljeća izabran je u Hrvatski sabor kao zastupnik Narodne stranke u varaždinskom izbornom okrugu. Nakon toga, više je puta bio biran kao unionist za narodnog zastupnika Varaždina u Hrvatskom saboru. Vrhunac svoje političke karijere dosegao je 1889. kad ga je car i kralj Franjo Josip imenovao hrvatsko–slavonsko–dalmatinskim ministrom bez lisnice pri Središnjoj vladi u Budimpešti. Odstupio je u prosincu 1898. uz objašnjenje da "ne želi sudjelovati u ex–lex stanju koje će nastupiti početkom sljedeće godine jer nije ugovorena nova Nagodba i nije izglasan novi proračun".
Imbro Josipović bio je predsjednik Kluba hrvatskih delegata na zajedničkom Saboru te je uspio postići da se sve koncesije Ugarske na vojnom području imaju protegnuti i na Hrvatsku s obzirom na njezin autonomni položaj. Godine 1906. odrekao se mandata i povukao iz politike. Osudio je Željezničarsku pragmatiku 1907. Bio je inicijator Zagorske željeznice.
Umro je u Beču 1910. kao ministar u miru, prvi kraljev tajni savjetnik, nositelj Reda željezne krune II. razreda, član Generalnog vijeća Austro–ugarske banke. Sahranjen je na gradskom groblju u Varaždinu.
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu:
HR-DAZG-835 Delić Stjepan, sign. 294-297, 351
HR-DAZG-857 Zbirka Ulčnik Ivan, sign. 2643
Hrvatski državni arhiv: HR-HDA-726 Obitelj Josipović – Vojković
Arhiv Zagrebačkog kaptola: HR-AZK-427 Obitelj Josipović
Muzej Turopolja: (280.) Gradivo za povijest Turopolja
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 1002.
Cupek, Mirjana: Mirko Josipović i njegova ostavština u Arhivu grada Zagreba. Luč. Velika Gorica, 1993. (1–2) 29–32.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 389.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Mujadžević, Dino; Dugački, Vlatka: Josipović, plemićka obitelj u Turopolju. Hrvatski biografski leksikon. 6. Zagreb, 2005.
Švoger, Vlasta: Josipović, Antun Daniel (Josipovich, Jozipović ; Anton, Danijel). Hrvatski biografski leksikon. 6. Zagreb, 2005., 519-520.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Dubravica, Branko; Szabo, Agneza: Velikogorički leksikon. Velika Gorica, 2007.
Molnar, Branka; Topolovec, Mihaela; Horvat, Katarina: Knjiga pisama. Zagreb, 2005., 67-68.
(B.M.)
Ažurirano petak, 19. lipanj 2020 13:25