srijeda, 29. listopad 2008 17:7
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-835
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1859./1943.
KOLIČINA GRADIVA: 8 kut. (0,8 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Fond sadrži osobne dokumente Stjepana Delića, dokumentaciju nastalu tijekom obavljanja njegove vojne službe te čak pet svezaka njegovih memoarskih zapisa iz 1. svjetskog rata i prvih poslijeratnih godina. Opsežna rukopisna ostavština Stjepana Delića sadrži koncepte njegovih povijesnih i jezičnih istraživanja, studije o južnim Slavenima, prijepise i bilješke, a brojna korespondencija svjedoči o živoj Delićevoj aktivnosti prilikom jezičnih studija i istraživanja o Hrvatima na području Kosova polja kao i o ostalim povijesnim zbivanjima. Osim toga, u fondu nalazimo i osobne dokumente, imovinskopravnu dokumentaciju, bilješke i korespondenciju majora Ivana Delića, Barbare Delić te Jurja i Barbare Kamenar.
SERIJE U FONDU:
1. Roditelji Stjepana Delića, 1859./1909., 157 kom.
2. Stjepan Delić, 1900./1943., 220 kom.
3. Srodna obitelj: Kamenar, 1866./1892., 7 kom.
VALORIZACIJA FONDA:3
Gradivo može poslužiti kao izvor za genealoška istraživanja o obitelji Delić, kao dopunski izvor pri lingvističkim istraživanjima južnoslavenskih jezika te prilikom istraživanja lokalne povijesti Turopolja i Zagreba.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski, njemački, slovenski, mađarski
PISMO U GRADIVU: latinica, ćirilica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Delić Stjepan
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1873. – 1943.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Stjepan Delić, 1873. – 1943.
Stjepan Delić de Dubicza, 1899. – 1943.
Stjepan Delić Dubički, 1899. – 1943.
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Stjepan Delić rođen je u Petrinji 1873. Njegov otac bio je Ivan Delić, major koji je za svoje vojničke zasluge 1899. bio nagrađen plemstvom te je mogao u svoj naslov staviti Dubički (de Dubicza). Majka Stjepana Delića zvala se Barbara (Betika), rođena Kamenar, kći Jurja Kamenara, vlastelina u Vukovini. Osim Stjepana, Ivan i Barbara Delić imali su sina Ivana i kćer Amaliju (Ljubicu).
Stjepan Delić je u Gunsu završio Nižu vojnu školu, a pješačko–kadetsku u Karlovcu. Kadetskim časničkim zamjenikom u C. kr. pješačkoj pukovniji br. 78. u Osijeku postao je 1892. Sljedeće godine je premješten u Kraljevsko–mađarsku domobransku pješačku pukovniju br. 27 gdje je 1894. unaprijeđen za poručnika. Tijekom 1897. imenovan je natporučnikom u domobransko–pješačkoj pukovniji br. 10 u Miškolcu. Nakon završetka ratne škole u Beču, 1900. bio je dodijeljen Glavnom stožeru. Ubrzo je unaprijeđen u satnika 2. razreda, kasnije i 1. razreda. Učiteljem na Kraljevskoj mađarskoj domobranskoj kadetskoj školi u Velikom Varadinu postao je 1906, a 1909. je postao predavačem na Ludoviki, Kraljevskoj mađarskoj domobranskoj akademiji u Budimpešti.
Do početka 1. svjetskog rata odlikovan je Medaljom za vojničke zasluge, Križem za vojničke zasluge i izvanredno je unaprijeđen za bojnika. Kao bojnik u 28. mađarskoj domobranskoj pukovniji ratovao je 1914. na srpskoj fronti kod Ljubovije, Loznice i Batara. Sljedeće godine postao je zapovjednikom 26. pješačke pukovnije koja se borila na istočnom bojištu (Topronoutz, južno od Dnjestra). Do kraja 1. svjetskog rata bio je i zapovjednik 25. i 28. domobranske pješačke pukovnije na istočnom bojištu. U travnju 1918. imenovan je pukovnikom. Odlikovan je Ordenom željezne krune 3. razreda, Vojničkim križem za ratne zasluge, Viteškim križem Leopoldova reda i Ordenom željezne krune 2. razreda.
Nakon završetka 1. svjetskog rata, podnio je molbu za umirovljenje, ali se ipak "stavio na raspolaganje" vojnom ministarstvu u Beogradu, koje ga je 1921. postavilo za komandanta Vardarske brigade. Umirovljen je 1923. Umro je u Zagrebu 21. ožujka 1943.
Stjepan Delić je proučavao povijest Slavena, Hrvata i Turopolja. Istraživao je prisutnost hrvatskih riječi na području Kosova i Makedonije. Brošurom "Kobilići, južni Kobilićani, Turopoljci" pokušao je dokazati da su preci Turopoljaca u 14. stoljeću došli na Kosovo kao kontraktualci cara Dušana i da je Miloš Obilić zapravo Kobilić, Turopoljac. Osim te brošure, objavio je više članaka, većinom vojne i povijesne tematike.
Supruga Stjepana Delića zvala se Zamira. Njihova kći Zamira, bila je udana Rostovani.
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu:
HR-DAZG-819 Obitelj Bušić
HR-DAZG-818 Obitelj Blažeković
Hrvatski državni arhiv:
HR-HDA-1712 Pješačka kadetska škola Karlovac
HR-HDA-1187 Posadno zapovjedništvo u Osijeku
HR-HDA-475 Kraljevsko ugarsko 28. domobransko pučko ustaško zapovjedništvo u Osijeku
Državni arhiv u Osijeku: HR-DAOS-1157 Pješadijska pukovnija Osijek
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 1002.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 389.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Cupek, Mirjana: Turopoljac ubio Murata?! Turopoljski glasnik. Velika Gorica, 1993.
Delić, Stjepan: Kobilići, južni Kobilićani, Turopoljci. Zagreb, 1938.
Bratić, Toma A.; Delić, Stjepan: Narodne igre sa sijela i zbora u gornjoj Hercegovini : sa 28 slika u tekstu. Sarajevo, 1906.
(B.M.)
Ažurirano petak, 19. lipanj 2020 13:2