srijeda, 29. listopad 2008 17:5
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-1009
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1948./1982.
KOLIČINA GRADIVA: 1 kut. (0,1 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Fond najvećim sadrži foto-preslike dokumenata koje se odnose na nastojanja Vladimira Frajtića da zbog neopravdanog kažnjavanja obnovi postupak u političkom procesu te foto-preslike dokumenata koji se odnose na postupak protiv Olge Hebrang i na njezin boravak u zatvoru nakon 2. svjetskog rata.
SERIJE U FONDU:
1. Dokumentacija u svezi s obnovom sudskog postupka Vladimira Frajtića, 1952./1982., 33 kom.
2. Dokumentacija koja se odnosi na Olgu Hebrang, 1948.(?)/1980.(?), 12 kom.
VALORIZACIJA FONDA:4
Fond može poslužiti kao pomoćni izvor za istraživanje političke povijesti Jugoslavije nakon 2. svjetskog rata, u vrijeme obračuna s političkim protivnicima tadašnjeg režima, naročito s Andrijom Hebrangom i njegovom obitelji i suradnicima.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Frajtić Vladimir
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1910. – 1989.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA: -
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Vladimir Frajtić rođen je u Bjelovaru 1910. u siromašnoj obitelji s petero djece (otac Ljudevit, postolar, majka domaćica). Nakon osnovne škole preselio se k rođakinji u Zagreb. U Zagrebu je završio ugostiteljsku školu i dobio zvanje konobara. Godine 1927. upisao je Podoficirsku školu u Zagrebu. Već 1928. postao je podnarednik-pitomac. U vrijeme velikih prosvjeda 1. prosinca 1928. nije poslušao naredbu da puca na narod nego se uključio u demonstracije. Zato ga je Vojni sud osudio na sedam godina zatvora. Nakon što se žalio, kazna mu je povišena na dvanaest godina zatvora. Kaznu je služio u Lepoglavi (1929.–1935.) i u Sremskoj Mitrovici (1935.–1937.). U zatvoru je postao simpatizer komunista. Tamo je upoznao Josipa Broza Tita, Aleksandra Rankovića i druge. Uspio je pobjeći 1937. iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Vratio se u Zagreb i javio dru. Paji Gregoriću koji ga je 1938. poslao preko Austrije za Španjolsku. Put u Španjolsku nije uspio, te se Frajtić vratio u Zagreb. Uskoro je otkriven i vraćen u zatvor u Sremsku Mitrovicu. Iz zatvora je konačno izišao 1939., te se zaposlio u Okružnom uredu socijalnog osiguranja radnika. Dobio je stan u Heinzelovoj 7a.
Vladimir Frajtić bio je posebno dobar s Andrijom Hebrangom, kasnijim sekretarom CK KPH. Hebrang ga je nagovorio da ustupi stan na raspolaganje CK KPH. U Frajtićevom stanu održavali su se sastanci CK KPH, tu je bilo skladište oružja i sanitetskog materijala, tu su se skrivali članovi CK KPH, među njima i Andrija Hebrang. Sam Frajtić obavljao je dužnosti tjelohranitelja pojedinih članova CK KPH i kurirske dužnosti. U tim aktivnostima bila je angažirana i Frajtićeva supruga Margita. Ubrzo nakon Hebrangova uhićenja, uhićen je i Vladimir Frajtić. Osuđen je na dvije godine logora. Ipak, nije dospio u Jasenovac jer mu je pomogao zatvorski liječnik i zadržao ga u zatvorskoj bolnici.
Vladimir Frajtić pušten je na slobodu u ožujku 1943. na intervenciju Janka Tortića, tadašnjeg ministra NDH. Početkom 1944. Frajtić je prodao stan, preselio ženu i dvoje djece u Sisak i otišao u partizane. U partizanima se povezao s Andrijom Hebrangom. U početku je obavljao poslove ekonoma CK KPH, nakon toga je postao instruktor OZNA-e. U jesen 1944. Frajtićeva žena i djeca prebačeni su u oslobođeni Beograd. Frajtić je prebačen u Zagreb, gdje je organizirao opskrbu i prehranu vrhova NRH i CK KPH. Nakon rata je do 1947. vodio "Narodnu gostionu" za potrebe OZNA-e (UDBA-e), a nakon toga postao je šef milicionarskih menzi u Zagrebu. Već 1948. uhićen je po nalogu Aleksandra Rankovića i UDBA-e iz Beograda. U beogradskom zatvoru Glavnjači bio je četiri godine saslušavan i mučen budući nije htio lažno svjedočiti o "izdaji" A. Hebranga. Bila je uhićena i njegova supruga, te je tri godine provela u zatvoru (1948.-1951.)
Suđenje Vladimiru Frajtiću održano je tek 1952. Osuđen je na kaznu smrti strijeljanjem. Nakon žalbe njegovih istražitelja, ta je kazna zamijenjena doživotnim zatvorom. Kaznu je izdržavao u Sremskoj Mitrovici i u Staroj Gradišci. Pušten je na uvjetni otpust 1960., a amnestiran 1962. Uspio se zaposliti u ugostiteljskom poduzeću "Jelen" u Dubravi. Stanovao je na adresi Gupčeva zvijezda 3a. U mirovinu je otišao 1964. "Partizanska spomenica 1941." koja mu je oduzeta na početku procesa protiv njega nije mu bila vraćena. Umro je u Zagrebu 1989.
DOPUNSKI IZVORI:
Hrvatski državni arhiv:
HR-HDA-144 Savska banovina. Upravno odjeljenje – Zagreb
HR-HDA-145 Savska banovina. Odjeljak Upravnog odjeljenja za državnu zaštitu - Zagreb
HR-HDA-155 Banovina Hrvatska. Kabinet bana - Zagreb
HR-HDA-248 Ustaška nadzorna služba
HR-HDA-299 Državni sekretarijat za unutarnje poslove Narodne republike Hrvatske
HR-HDA-419 Kaznionica Sremska Mitrovica
HR-HDA-1220 Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske
HR-HDA-1561 Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke republike Hrvatske.
Dosjei građana 1945-1990, Dosje Andrije Hebranga
HR-HDA-158 Banovina Hrvatska. Odjeljak za državnu zaštitu
Arhiv Jugoslavije - Beograd: Dokumentacija o djelovanju OZNA-e i UDBA-e
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 1002.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Supek, Ivan: Krunski svjedok u Hebrangovu slučaju. Zagreb, 1990.
Govor nad odrom Vladimira Frajtića na Mirogoju 23. VI. '89. Hrvatska revija. Zagreb, 1989.
Smrt Vladimira Frajtića. Hrvatska revija. Zagreb, 1989.
Rubčić, Nikola: Robija – zapisci hrvatskih narodnih boraca. Zagreb, 1936.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Kalinić, Pavle: Andrija Hebrang : svjedoci govore, Zagreb, 1996.
Kisić-Kolanović, Nada: Andrija Hebrang: iluzije i otrežnjenja. Zagreb, 1996.
Zvonko Ivanković - Vonta: Hebrang. Zagreb, 1988.
Kljakić, Dragan: Dosije Hebrang. Ljubljana, Beograd, 1983.
Feljton o Andriji Hebrangu. Revija 92. Beograd, 1973. (57–66)
Milatović, Mile: Slučaj Andrije Hebranga. Beograd, 1952.
(B.M.)
Ažurirano petak, 19. lipanj 2020 13:5