nedjelja, 26. listopad 2008 21:47
Najstariji podatci o smještaju spisa Arhiva grada Zagreba poznati su iz godine 1572., 1578. i 1643. Postoje podatci da su najvažniji privilegiji s gradskim pečatom čuvani u sakristiji crkve svetog Marka u posebnom spremištu zvanom "cancellus", dok je jedan dio spisa čuvan u gradskoj vijećnici. Godine 1645. grad Zagreb zahvatio je veliki požar u kojem je gorjela i gradska vijećnica, no zaslugom gradskog kapetana Dominika Pilota gradski arhiv bio je spašen. Tijekom 18. stoljeća (za vrijeme Marije Terezije i Josipa II.) pojavila se potreba da se arhiv sredi i da se sastavi popis gradiva. U tu svrhu imenovan je posebni registrator (osoba za uređenje arhiva). Rezultat ove akcije bio je "Elenchus", abecedni registar iz 1774. godine.
U nastojanju da spriječi rušenje Kamenitih vrata, Družba Braće Hrvatskoga Zmaja predložila je da se objekt upotrijebi za neku kulturnu svrhu. U ime Družbe su Velimir Deželić i Emilije Laszowski predložili tadašnjem gradonačelniku Milanu Amrušu da se u kuli nad Kamenitim vratima urede gradska knjižnica, muzej i arhiv. Prijedlog je prihvaćen, te su dekretom Gradskog poglavarstva od 11. svibnja 1907. osnovane nove gradske ustanove: knjižnica, muzej i arhiv, a njihova uprava povjerena je Družbi Braće Hrvatskog Zmaja. Već 1907. dio najstarijeg gradiva prenesen je u kulu i spašen od daljnjeg propadanja. Sređivanje i obradu gradiva obavio je zemaljski arhivar Emil Laszowski koji je uskoro imenovan i kustosom Gradskog arhiva. Brigu oko materijalnog uzdržavanja Arhiva vodilo je Gradsko poglavarstvo, koje je u tu svrhu svake godine osiguravalo izvjesnu svotu u svom proračunu.
Kada je 1913. dovršena zgrada Sveučilišne knjižnice i Zemaljskog arhiva, pokrenuta je akcija da se gradivo Gradskog arhiva smjesti kao depozit u prostorije Zemaljskog arhiva. Odlukom Gradskog vijeća od 4. svibnja 1914. to je prihvaćeno, uz uvjet da "Grad Zagreb ostaje zauvijek vlasnikom svog arhiva, te ga u svako doba može opet natrag preuzeti. To naročito vrijedi za slučaj, ako bi grad Zagreb sagradio posebnu zgradu za knjižnicu i arhiv. Upravu Arhiva grada Zagreba vodit će Ravnateljstvo Kraljevskog zemaljskog arhiva pod vodstvom Emilija pl. Laszowskog, koji je već vodio upravu Gradskog arhiva u Kamenitim vratima te će i nadalje ostati kustosom Gradskog arhiva. Ravnateljstvo Kraljevskog zemaljskog arhiva dat će Gradski arhiv propisno urediti, a Gradskom poglavarstvu pribavljat će sve potrebne izvadke iz Gradskog arhiva."
Prijenos gradiva izvršen je 24. svibnja 1914., a Gradska općina je sve do 1944. davala godišnju subvenciju za njegovo sređivanje.
Po završetku 1. svjetskog rata gradivo je ponovno sređivano, kao i 1933., a 1936. preneseni su spisi (1856.-1889.) iz Gradskog poglavarstva u prostorije Društva Zagrebčana gdje su bili samovoljno probirani i "konzervirani". U tom razdoblju spisi su bili prepušteni nestručnom rukovanju i, uglavnom, razbijanju cjelina. Također, jedan dio gradiva završio je u privatnom posjedu. Protiv ovakvog nepravilnog postupanja energično je prosvjedovao upravitelj gradskih ureda, ali tek 1940. i 1941.
Po završetku 2. svjetskog rata spisi i uredovne knjige gradske uprave nalazili su se u raznim neprikladnim skladištima i podrumskim prostorijama, razasuti po cijelom gradu. Zato je odlučeno da se uspostavi Gradski arhiv kao samostalna ustanova. U tu svrhu je Izvršni odbor Gradskog narodnog odbora 11. rujna 1945. donio sljedeći zaključak:
"Poslovi oko uređenja i vođenja Gradskog arhiva kao posebne prosvjetne ustanove, koja čuva spise starijih godišta, stavljaju se u nadležnost Prosvjetnog odjela. Ova novoosnovana ustanova započela je s radom pod imenom Povijesni arhiv grada Zagreba – Povjerenstvo za uređivanje gradske arhivske građe, te su joj dodijeljene prostorije u prizemlju Gradske vijećnice i dio prostorija Gradske gipsoteke.
Godine 1947. Povjerenstvo je preraslo u Arhiv grada Zagreba. Arhivu su dodijeljene zgrade u Opatičkoj 29 i Demetrovoj 15. Arhiv je mijenjao naziv u Historijski arhiv u Zagrebu (1962.), Povijesni arhiv u Zagrebu (1993.). a 1997. Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima dobiva današnji naziv, Državni arhiv u Zagrebu. Također, važno je napomenuti da je Grad Zagreb 1998. Arhivu dodijelio na privremeno korištenje moderno uređeno arhivsko spremište na lokaciji Avenija Dubrovnik 36, gdje smo 2000. preselili jedan dio gradiva i preuzeli nove akvizicije.
Danas Državni arhiv u Zagrebu djeluje na dvije lokacije, u Opatičkoj 29 i u Aveniji Dubrovnik 36.
Darko Rubčić,
ravnatelj Državnog arhiva u Zagrebu
Ažurirano ponedjeljak, 10. studeni 2008 23:22