srijeda, 29. listopad 2008 21:0
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-961
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1919. - 1946.
KOLIČINA GRADIVA: 34 knj., 50 kut. (6,4 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Gradivo se sastoji od dokumentacije o pacijentima: matičnih knjiga bolesnika, glavnih knjiga bolesnika, liječničkih zapisnika te kazala za navedene matične knjige i liječničke zapisnike. Ovdje se nalazi i jedna matična knjiga "Stanice za izdvajanje zarana oboljelih bolesnika u Zagrebu". U gradivu se nalazi i veća količina povijesti bolesti, kao i Glavna knjiga "Conto".
SERIJE U FONDU:
1. Kazala matičnih knjiga bolesnika, 1936.-1945., 10 knj.
2. Matične knjige bolesnika, glavne knjige i liječnički zapisnici, 1919./1946., 21 knj.
3. Knjiga umrlih, 1919.-1935., 1 knj.
4. Stanica za izdvajanje zarana oboljelih bolesnika u Zagrebu, 1937. - 1938., 1 knj.
5. Povijesti bolesti, 1927.-1946., 50 kut.
6. Ostalo, 1919./1921., 1 knj.
VALORIZACIJA FONDA:3
Fond može poslužiti kao izvor pri istraživanju povijesti medicine i socijalne povijesti na području grada Zagreba krajem 19. i tijekom prve polovine 20. stoljeća. Osim što matične knjige bolesnika mogu biti pomoćni izvor pri genealoškim istraživanjima, u njima se, kao i u glavnim knjigama, liječničkim zapisnicima te povijestima bolesti mogu naći mnogobrojni osobni podaci o pacijentima, kao i podaci o njihovoj bolesti i liječenju.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
NAZIV STVARATELJA FONDA: BOLNICA za zarazne bolesti U ZAGREBU
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1892. –
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Gradska kužna bolnica na Zelenom briegu, 1892. – 1921.
Gradska kužna bolnica pod državnom upravom u Zagrebu (na Zelenom Brijegu), 1921.-1932.
Gradska bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu, 1932. – 1940.
Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom banske vlasti u Zagrebu, 1940.-1941.(?)
Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom NDH u Zagrebu, 1942. – 1945.
Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu, 1945.-1946. (?)
Gradska zarazna bolnica na Mirogojskoj cesti, 1946. – 1970.(?)
Klinika za zarazne bolesti u Zagrebu, 1970.-1978.(?)
Klinika za infektivne bolesti "dr. Fran Mihaljević", 1978. -
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Zagrebačko je Gradsko poglavarstvo godine 1892. izdalo određene odredbe sa svrhom da se grad obrani od kolere, koja se bila pojavila u susjednim zemljama. U tu je svrhu Gradsko zastupstvo na svojoj sjednici 1892. odobrilo da se za uređenje "epidemičke bolnice", i za druge troškove koji će biti potrebni protiv kolere, izda gradskom poglavarstvu kredit, te da se od tog kredita nabavi posjed na Mirogojskoj cesti zvan "Zeleni brijeg". Ovaj posjed je uskoro i kupljen, a na njemu će se razviti nova zarazna bolnica. Bolnica će se nazivati Gradske kužna bolnica na Zelenom briegu, odnosno gradska kužna bolnica, ili gradska kužna bolnica "Zeleni brijeg".
Godine 1893. na Zelenom brijegu, koji je u to doba bio sjeverna periferija Zagreba, već postoji zidani paviljon za liječenje bolesnika od zaraznih bolesti, s mogućnošću dezinfekcije prostora i stvari. To je bila prva zgrada Gradske kužne bolnice.
Godine 1913. ponovo je zavladala pogibelj od kolere. Zato je Gradsko poglavarstvo, na zamolbu vojne zdravstvene oblasti, dozvolilo odlukom od 17. svibnja 1913. br. 24839. da se u Gradsku bolnicu na Zelenom brijegu smjeste i vojnici koji su oboljeli od kolere, budući da za to same vojne bolnice nisu imale prikladnih prostorija. Kako bi gradska općina imala dovoljno prostora za civilne bolesnike, dozvoljeno je vojnoj oblasti da podigne uz Gradsku bolnicu na Zelenom brijegu dovoljan broj baraka za smještaj vojnih bolesnika. Troškove liječenja i opskrbe svojih bolesnika bila je dužna preuzeti vojna oblast.
Iz izvješća Zdravstvenog odsjeka Gradskog poglavarstva za 1913. godinu, vidljivo je kako je bolnica tada bila uređena. Gradska bolnica na Zelenom brijegu, uređena je samo za slučaj zavladanja epidemije. U njoj smještaju se prolazno one osobe, koje su obolile pod sumnjivimi znacima kakve teške kužne bolesti a u nekim slučajevima i njihove obitelji, ako se nemaju gdje smjestiti, za vrijeme raskuživanja stana. Bolnica je uređena za slučaj potrebe sa 90 kreveta sa svim potrebnim naredom.
Gradsko poglavarstvo je 1915. godine uz baraku koja je već postojala za koleru na Zelenom brijegu sagradilo još par paviljona, gdje su se mogli primati bolesnici koji su oboljeli i od ostalih zaraznih bolesti. I vojno zapovjedništvo je uz gradske barake na Zelenom brijegu podiglo par baraka za smještaj zaraznih bolesnika.
Bolnica je 1918. godine bila uređena za 550 kreveta sa 200 kreveta u rezervi, a tijekom te godine u njoj je opskrbljivano 5400 bolesnika, većinom vojnika.
Prema izvještaju Gradskog poglavarstva za 1918. godinu, bolnica je bila samostalna, ali administrativno podređena vojnoj Posadnoj bolnici br. 1. Dana 3. studenog 1918. bolnica je prešla pod vojnu upravu. Bolnica je sve do polovice 1919. bila pod vojnom upravom. Budući da komanda Savske divizije nije mogla dalje opskrbljivati građanske bolesnike, Gradska je općina preuzela 1. lipnja 1919. sve građanske bolesnike u njegu i liječenje.
Kako je bilo premalo prostora za smještaj svih građanskih bolesnika, Gradsko je zastupstvo u skupštini održanoj 14. lipnja 1919. odobrilo gradnju nove kužne barake sa 20 soba svaka sa 40 kreveta za 40 bolesnika (20 muških i 20 ženskih). Ravnateljem bolnice i primarnim liječnikom imenovan je 1919. godine dr. Izidor Steinhardt. Broj kreveta u bolnici se mijenjao: 1919. je bila uređena za 90 kreveta, 1920. za 82 kreveta, 1921. za 76 kreveta (bez baraka), 1922. za 180 kreveta, 1923. za 112 kreveta itd.
Bolnica je u 1921. godini prešla pod državnu upravu, iako će ugovor o predaji Bolnice između zagrebačke gradske općine i države biti zaključen tek u 1924. godini.
Općina grada Zagreba predala je svoju Kužnu bolnicu na Zelenom brijegu na upravu i vođenje državi (Državnom eraru zastupanom po Ministarstvu Narodnog Zdravlja) na osnovu zaključka gradskog zastupstva od 18. veljače 1922., čl. 34, i 10 studenog 1922., čl. 292, ugovorom od 1. srpnja 1924. broj 128.741-I-1923 na 10 godina, a vrijeme je teklo od 1. listopada 1921 do 1. listopada 1931.
I naziv bolnice se promijenio u skladu s promjenama u njezinoj upravi: prema izvješću Zdravstvenog odsjeka Gradskog poglavarstva za 1921. godinu, bolnica se nazivala Gradska kužna bolnica pod državnom upravom u Zagrebu na Zelenom Brijegu, a prema izvješću za 1922.: Gradska kužna bolnica pod državnom upravom u Zagrebu. Od 1926. godine bolnica je u sastavu Higijenskog zavoda.
Ugovor kojim je Općina grada Zagreba predala Državnom eraru Kraljevine Jugoslavije na upravu i vođenje svoju zaraznu bolnicu na Zelenom brijegu, produljen je prvo do 1. svibnja 1932., a onda na daljnjih deset godina i to od 1. svibnja 1932. do 30. travnja 1942. u cijelosti i uz iste uvjete, ali uz stanovite izmjene i dopune, kojima se državni erar obvezao da će u određenom roku povećati kapacitet bolnice i izgraditi nekoliko novih objekata. Za izgradnju spomenutih objekata zarazne bolnice, Općina grada Zagreba će isplatiti Eraru svake ugovorne godine paušalnu pripomoć. Gradska općina i Državni erar uglavili su još neke nove uvjete, kao npr. da grad daje još zemljišta da se Bolnica može proširiti i dr. Određeno je i da Zarazna bolnica služi u prvom redu potrebama grada Zagreba, a onda najbližoj okolici i najbližim krajevima. Naziv bolnice je prema novom ugovoru glasio Gradska bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu.
Nakon što Bolnica ulazi u sastav Higijenskog zavoda, 1926. godine, naglo se razvijaju organizacija i raspon rada u Bolnici, iz godine u godinu. Povećava se broj liječnika, odjelnih sestara, bolničarki, oprema se laboratorij, osniva se bolnička ljekarna, proširuje se kuhinja i praonica rublja. Neposredno prije Drugog svjetskog rata Bolnica ima oko 200 kreveta, a opskrbljuje oko 300 000 stanovnika Zagreba i okolice.
Iz sačuvanog gradiva (povijesti bolesti) za godinu 1940., mogu se pročitati ovi nazivi bolnice: Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu i Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom banske vlasti Zagreb.
Bolnica će i za vrijeme Drugog svjetskog rata ostati pod državnom upravom. Od 1942. godine Bolnica se naziva: Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom NDH u Zagrebu.
Na povijestima bolesti pisanim 1945. (nakon rata) nalazi se naziv: Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu.
Nakon Drugog svjetskog rata Bolnica je, na XXIII sjednici Izvršnog odbora Gradskog narodnog odbora Zagreb, održanoj 12. ožujka 1946. godine, preimenovana u Gradska zarazna bolnica na Mirogojskoj cesti. Pod njezinu upravu pridodana je i Bolnica za tuberkulozne bolesti. Bolnica se dalje razvija: već 1946. vide se začeci kasnijeg Odjela za umjetnu respiraciju. Godine 1949. i 1950. počinju se planski rekonstruirati postojeće i graditi nove zgrade, paviljonskog sustava, s 350 do 400 kreveta. Tada je Bolnicom upravljao ravnatelj dr. Ivan Kosić, a u njoj je radio i prof. dr. Fran Mihaljević, doajen hrvatske suvremene infektologije. Godine 1970. Bolnica je postala Klinika za zarazne bolesti s tri osnovne svrhe: medicinska, nastavna i znanstvena. Godine 1978. Klinika je dobila ime prema dr. Franu Mihaljeviću i naziva se Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Godine 1993. Klinika je imenovana Referentnim centrom za AIDS Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu:
HR-DAZG-4 Gradsko poglavarstvo Zagreb. Zdravstveni odsjek
HR-DAZG-10 Gradsko poglavarstvo Zagreb. Zdravstveni odsjek
HR-DAZG-24 Gradsko poglavarstvo Zagreb. Družtvovno – zdravstveni odjel., Zbirka novinskih izrezaka
Hrvatski državni arhiv:
HR-HDA-134 Zdravstveni odsjek Ministarstva narodnog zdravlja za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje
HR-HDA-135 Inspektorat Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine SHS. Zdravstveni odsjek za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje
HR-HDA-149 Savska banovina. Odjeljenje za socijalnu politiku i narodno zdravlje
HR-HDA-165 Banovina Hrvatska. Odjel za narodno zdravlje i socijalnu politiku
HR-HDA-226 Ministarstvo zdravstva i udružbe NDH
HR-HDA-287 Ministarstvo narodnog zdravlja NRH
HR-HDA-517 Higijenski zavod sa školom narodnog zdravlja
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 963.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Lukas, Davorka: Od "Privremene bolnice za koleru" 1892. godine do Referentnog centra za tropsku i putničku medicinu Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Infektološki glasnik. 24. Zagreb, 2004. (4) 181-188.
Marton, Eduard: Razvoj od Centra za respiratornu reanimaciju do Zavoda za neuroinfektologiju i intenzivnu medicinu: povodom 57. godišnje obljetnice sustavne umjetne ventilacije pluća u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu. Infektološki glasnik. 23. Zagreb, 2003. (4) 171-181.
Beus, Ivan; Jeren, Tatjana: Uz 110. obljetnicu Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" 1893-2003. Infektološki glasnik. 23. Zagreb, 2003. (3) 105-112.
Bobinac, Emil: O razvoju ambulantno-polikliničkog rada u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" od svojih početaka do današnjih dana. Infektološki glasnik. 21. Zagreb, 2001. (3) 101-107.
Beus, Ivan; Jeren, Tatjana: Od kužne bolnice na Zelenom brijegu do suvremene klinike. Zagrebačka medicina tijekom stoljeća: zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 900. obljetnice grada Zagreba održanog 4. studenoga 1994. Zagreb, 1995., 79-86.
Mihaljević, Frane [ur.] Pedeset godina rada bolnice - Klinike za zarazne bolesti: spomen-knjiga,
1923. - 1973. Zagreb, 1973.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Vitale, Branko [et al.]: Četiri stoljeća javnoga zdravstva i biomedicine u Hrvatskoj : mala zemlja duge medicinske tradicije u globalnoj medicini 21. stoljeća. Zagreb, 2007.
(K.H.)
Ažurirano ponedjeljak, 18. svibanj 2020 12:22