srijeda, 29. listopad 2008 22:0
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-242
VREMENSKI RASPON GRADIVA: [1924. – 1925.] 1926. - 1945.
KOLIČINA GRADIVA: 56 knj., 21 kut. (4,9 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Fond sadrži registraturna pomagala (kazala i urudžbene zapisnike), opće i predmetne spise, socijalno-medicinsku dokumentaciju (o školskoj djeci, sanitetskim pregledima škola i dr.), računovodstvenu dokumentaciju te gradivo koje se odnosi na Đačku kuhinju i Đačko oporavilište na Sljemenu.
SERIJE U FONDU:
1. Registraturna pomagala, 1924. - 1944., 21 knj.
2. Opći i predmetni spisi, 1924. – 1945., 13 kut.
3. Socijalno - medicinska dokumentacija, 1924. - 1943., 4 knj., 4 kut.
4. Računovodstvena dokumentacija, 1924. - 1945.,16 knj., 1 kut.
5. Đačka kuhinja, 1930. – 1941., 1944. – 1945., 11 knj., 1 kut.
6. Đačko oporavilište na Sljemenu, 1938./1945., 4 knj., 1 kut.
7. Ostalo, 1931. - 1935., 1 kut.
VALORIZACIJA FONDA:3
Fond može poslužiti kao izvor pri istraživanju povijesti medicine i socijalne povijesti na području grada Zagreba tijekom prve polovine 20. stoljeća.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Školska poliklinika u Zagrebu
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1924. – 1945.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Gradski školski ambulatorij, 1924. – 1933.(?)
Državna školska poliklinika, 1924.(?) – 1941.
Školska poliklinika, 1941.
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Školska poliklinika u Zagrebu otvorena je 6. listopada 1924. Osnovana je u svrhu socijalno–higijenske i zdravstvene zaštite djece školske dobi . U njoj su se pregledavali i besplatno liječili srednjoškolska mladež , nastavnici i pomoćno školsko osoblje. Poliklinika je bila državna ustanova, u početku podložna Higijenskom zavodu u Zagrebu , a od 1941. Glavnom ravnateljstvu za zdravstvo. Prvotni službeni naziv Poliklinike bio je: Državna školska poliklinika (odnosno, Kraljevska državna školska poliklinika), a od kraja 1940. - Školska poliklinika. Poliklinika je u početku svog djelovanja bila smještena u prostorijama baraka bivše ciglane u Vojničkoj ulici. Imala je opću ambulantu, zubnu ambulantu, očnu ambulantu, plućnu ambulantu (s rentgenom), ambulantu za bolesti uha, grla i nosa te đačku kupaonicu s tuševima. U njoj su radili i predavači higijene za potrebe škola. Poliklinikom je od njenog osnutka pa sve do početka 2. svjetskog rata rukovodila dr. Desanka Ristović – Štampar . Na početku rada Poliklinike pod njezinom zdravstvenom zaštitom nalazilo se oko 7000 učenika iz 20 zagrebačkih srednjih, stručnih i zanatskih škola. Već 1926. taj se broj povećao na 14.337 učenika, dvostruko više nego prilikom osnutka. Liječnici Školske poliklinike sistematski su pregledavali đake po školama, te je svaki đak obvezno jednom godišnje bio sistematski pregledan. Za slabunjavu srednjoškolsku mladež Poliklinika je svakog ljeta organizirala ferijalnu koloniju u Fužinama u Gorskom Kotaru .
Krajem 1927. Školska poliklinika se zbog skučenosti prostora preselila u adaptiranu zgradu u Medulićevoj ulici 34, koju joj je darovao Grad Zagreb. U toj su zgradi sve ambulante i kupaonica bile proširene, a bila je otvorena i posebna ambulanta za preventivne preglede.
Zbog povećanog broja pregleda, u istočnom dijelu grada otvorena je školska i zubna ambulanta u Hirčevoj ulici 1931. godine .
Zbog daljnjeg povećavanja broja učenika i posjeta, Školska poliklinika je 1934. dobila i susjednu zgradu u Medulićevoj 36. U toj je zgradi nadograđen II. kat i potkrovlje i tako je dobiven prostor u kojem će biti otvoreno Srednjoškolsko obdanište za đake putnike kao i za đačku menzu.
Zbog sve većih potreba, Školska poliklinika 1934. otvara još tri specijalističke ambulante: logopedsku, za psihohigijenu i ortopedsku ambulantu s korektivnom gimnastikom. U sastavu opće ambulante radila je i fizikalna terapija. Osnovane su i đačke ferijalne kolonije u Gorskom kotaru, dnevne kolonije u Podsusedu i ferijalna kolonija na moru. Ovim kolonijama rukovodila je Školska poliklinika zajedno s Higijenskim zavodom . Godine 1938. Školska poliklinika dobila je u svoju upravu Đački planinarski dom na Malom Sljemenu, koji se 1939. godine pretvorio u Đačko oporavilište na Malom Sljemenu sa "šumskom školom" u kojoj se odvijala školska obuka za učenike koji su tamo bili na oporavku.
Godine 1940. u Školskoj poliklinici su, na zdravstvenoj zaštiti srednjoškolske omladine radila četiri školska liječnika, 10 medicinskih sestara, 2 zubna liječnika, 2 zubna asistenta, oftalmolog, otorinolaringolog, internist, neuropsihijatar, logoped i fizioterapeut. Pod zdravstvenom zaštitom nalazilo se oko 18 000 učenika iz 38 škola.
Đačka kuhinja uz Školsku polikliniku osnovana je 1929. U njoj su se prehranjivali najsiromašniji učenici zagrebačkih srednjih škola. Godine 1936. osnovala je Kraljica Marija Srednjoškolsko sklonište te je uz to sklonište uzela pod svoje pokroviteljstvo i prehranu đaka nižih razreda srednjih škola. Tako su postojala dva odjeljenja Kuhinje, jedno za niže razrede srednjih škola pod pokroviteljstvom kraljice Marije, i drugo, za više razrede srednjih škola, pod upravom Školske poliklinike . Đačka kuhinja Kraljice Marije nalazila se u Medulićevoj 36, a 1939. je prehranjivala 470 učenika nižih razreda srednjih škola. Đačka kuhinja Državne školske poliklinike bila je smještena u Medulićevoj 34 te je prehranjivala 240 učenika viših razreda srednjih škola . Uz Đačku kuhinju nalazilo se i Sklonište, gdje su siromašna radnička djeca zaposlenih roditelja boravila preko dana uz nadzor dva privatna nastavnika.
Đačku kuhinju Kraljice Marije vodilo je društvo Akcija zagrebačkih gospođa za otvaranje Srednjoškolskog skloništa i Đačke kuhinje, koje je također upravljalo i Srednjoškolskim skloništem u Medulićevoj 36. Društvo je 1936. promijenilo ime u Djačka kuhinja Kraljice Marije u Srednjoškolskom skloništu zagrebačkih gospodja.
Odlukom Glavnog ustaškog stana, a po nalogu ministra zdravstva broj 31-Pov.-1941. od 21. travnja 1941., Školska poliklinika je preuzela bivšu Đačku kuhinju Kraljice Marije i Srednjoškolsko sklonište zagrebačkih gospođa. Od toga dana spojile su se obje kuhinje u jednu pod nazivom Djačka kuhinja pri Školskoj poliklinici u Zagrebu.
Za vrijeme 2. svjetskog rata specijalističke ambulante bile su zatvorene ili je njihov rad skraćen. Opća ambulanta i Đačka menza nastavile su raditi, a održavala su se i predavanja po školama .
Odmah iza rata, 1945. godine, Poliklinika je imala pod zdravstvenom zaštitom 18 723 učenika iz 34 škole. Postojale su sljedeće ambulante: opće prakse, zubna, očna, za plućne bolesti, za sistematske preglede i za fizikalnu terapiju. Te godine otvorena je ponovno i đačka kupaonica, a redovno je radila i menza, koja je imaa 965 đaka na prehrani. Đačko oporavilište na Sljemenu prošireno je na 64 kreveta, a vodila ga jedna medicinska sestra.
Iako je sa školskom godinom 1945./46. ukinuto predavanje iz higijene po školama , u veljači 1947. godine prestaje radom đačka menza, a u travnju iste godine prestaje raditi i đačka kupaona, Poliklinika se ipak i dalje intenzivno razvijala u radu svojih ambulanti. U veljači 1949. pod upravu Školske poliklinike došao je Školski ambulatorij u Krajiškoj ulici, koji je imao nadzor nad svim pripadajućim osnovnim školama na području grada Zagreba. Tada je zdravstvena služba za svu školsku djecu, i osnovnih i srednjih škola centralizirana u Školskoj poliklinici (tada Poliklinici za omladinu). U narednom razdoblju opseg rada Poliklinika se širio i smanjivao , sve dok nije 1962. ukinuta. Učenike, koji su bili pod njezinom zdravstvenom zaštitom preuzeo je Školski dispanzer Doma zdravlja Centar, koji je preselio u adaptirane prostorije u Haulikovu ulicu, a svu specijalističku službu preuzeli su domovi zdravlja i bolnice.
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu:
HR-DAZG-10 Gradsko poglavarstvo Zagreb. Zdravstveni odsjek
HR-DAZG-24 Gradsko poglavarstvo Zagreb. Družtvovno – zdravstveni odjel, Odsjek za pravne poslove
HR-DAZG-233 Gradski dječji ambulatorij u Zagrebu
Hrvatski državni arhiv: HR-HDA-517 Higijenski zavod sa školom narodnog zdravlja
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 963.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 362.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Novak-Reiss, Aleksandra: Razvoj organizirane zdravstvene zaštite školske djece i omladine u gradu Zagrebu kroz 50 godina. Zbornik radova "50 godišnjica osnutka prvih ustanova za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u Zagrebu". Zagreb, 1974., 11-23.
Almanah grada Zagreba 1931. Zagreb 1931., 247.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Džepina, Marija [et al.]: Prednosti i nedostatci sadašnjeg ustroja školske medicine. Hrvatski časopis za javno zdravstvo. 2. Zagreb, 2006. (8)
Prebeg, Živka: Zdravstveno stanje i zdravstvena zaštita školske djece i omladine. Zdravlje i zdravstvena zaštita. Zagreb, 1981., 242-251.
Mašović, Fatima: Nastojanja na zaštiti zdravlja školske djece i omladine u XIX i početku XX stoljeća. Zbornik radova "50 godišnjica osnutka prvih ustanova za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u Zagrebu". Zagreb, 1974., 8-10.
Vukadinović, Mara: Pedeset godina od osnivanja prvog školskog ambulatorija u Zagrebu. Zbornik radova "50 godišnjica osnutka prvih ustanova za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u Zagrebu". Zagreb, 1974., 24–33.
Poduje – Peraica, Margarita: Uvodna riječ. Zbornik radova "50 godišnjica osnutka prvih ustanova za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u Zagrebu". Zagreb, 1974., 3-7.
Kőhler, I.: Rad gradskih školskih liječnika u šk.god. 1926/27. Liječnički vjesnik. Zagreb, 1928. (50) 911.
RELEVANTNI PRAVNI PROPISI:
Pravilnik o radu školskih poliklinika. Liječnički vjesnik. Zagreb, 1924. (7) 221.
(K.H.)
Ažurirano ponedjeljak, 18. svibanj 2020 13:13