srijeda, 5. studeni 2008 0:0
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-231
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1922. - 1941.[1942.]
KOLIČINA GRADIVA: 26 knj., 4 kut. (1 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
U prvoj seriji Zapisnici sjednica Kuratorija nalaze se dvije knjige koje sadrže podatke o onome o čemu se raspravljalo na sjednicama (o izvještajima o stanju i radu Zavoda, o reformama u njegovu radu, o promjenama zaposlenika i uprave, o molbama za prijem u internat, o raspoloženju među pitomcima, o uspjehu pitomaca i dr.)
Cjelina Opća dokumentacija sastoji se od jednog urudžbenog zapisnika (knjige) u kojem su zavedeni spisi koji su primani i odaslani iz Internata te manje količine općih i predmetnih spisa. Radi se o spisima vezanim uz pitomce, zaposlenike te rad Internata općenito.
U cjelini Opći i predmetni spisi nalazi se izdvojena dokumentacija o upravljanju i radu (koncept zapisnika sjednice Kuratorija, statuti i izmjene statuta, nacrt disciplinskih pravila, pravila o redu i radu, kućni red, zapisnik o pregledu inventara, zapisnik o predaji zavodske imovine, zapisnik o likvidaciji i primopredaji Internata, izvještaji o radu, prepiska u vezi rada na opstanku Internata. Bitno je napomenuti da se spisa s ovom tematikom može naći i među općim spisima.
Opći spisi sadrže razne dopise u vezi pitomaca Internata: molbe za primanje u Internat, dopise s roditeljima u vezi plaćanja školarine i upisa, dopise u vezi učenja, vladanja i napredovanja štićenika, preporuke za primitak u Internat, obavijesti o polaganju ispita, popise pitomaca, molbe pitomaca za božićnu pripomoć i dr. U spisima se nalaze i zapisnici o primopredaji uprave, dopisi vezani uz imenovanja uprave Internata, dopisi u vezi zaposlenika, izvještaji o radu, zapisnici, okružnice (posebno poslane od Prosvjetnog odjeljenja Banske vlasti Savske banovine, kasnije Ministarstva bogoštovlja i nastave NDH). Među ovim spisima se nalaze i razni računi za robu i usluge koju je koristio Internat te doznake o računima koje je za Internat plaćala Kraljevska banska uprava Savske banovine, Prosvjetno odjeljenje.
Ovdje se nalazi i Korespondencija s roditeljima pitomaca u kojoj se nalaze razni dopisi koje je roditeljima pitomaca poslao Internat (i obratno) u vezi boravka i rada pitomaca. Među ostalim tu su se i izvještaji o učenju, vladanju i zdravlju pitomaca.
U ovoj cjelini su i Oglasi koje je internat davao na znanje pitomcima, razni popisi pitomaca te popisi mobi za prijem u Internat. Izdvojeni dokumenti učenika sastoje se od male količine spisa koji su vjerojatno bili vezani uz druge, urudžbirane spise. Ovdje se mogu naći dokumenti kao što su popis ocjena, svjedodžba o rođenju, odluka o primanju u Internat, obavijest o kazni i dr. U Ostalim spisima nalaze se mala količina spisa koji se nisu mogli uvrstiti niti u jednu drugu cjelinu, bilo da nisu imali urudžbeni broj ili datum. Tako se ovdje mogu naći formulari, računi, bilješke, popis inventara, pregled o najhitnijoj adaptaciji Đačkog internata (popis svih prostorija po katovima s opisom istih) i drugi dopisi bez datuma. Ovdje je i svjedodžba o državljanstvu za upravitelja Internata A. Pucića (prijepis dokumenta iz 1927.).
Dokumentacija o štićenicima i radu u Internatu sastoji se od sljedećeg gradiva: Matica pitomaca i pitomica Kr. internata u Karlovcu i Zagrebu donosi osobne podatke o pitomcima i pitomicama. Vođena je kronološki i djelomično po abecedi.
Knjiga Pitomci i pitomice Đačkog internata šk. god. 1940./ 41. donosi osobne podatke o pitomcima i pitomicama. Na početku se nalazi kazalo i razni posebni popisi pitomaca: Đaci Škole narodnog zdravlja koji se hrane u internatu, Učenici Muslimani koji od 15. studenog stanuju u internatu, Popis pitomaca kojima roditelji žive u Istri (Veneciji Julijskoj ili drugdje u inozemstvu), Popis pitomaca kojima su roditelji emigranti, Zabrane izlaza, Polaze kući o Uskrsu 1941., zatim slijede popisi pitomaca po školama i razredima koje pohađaju, a na kraju su još popisi Nedostaju knjige školske, Adrese (sa samo dva upisa), Bivši pitomci ovog zavoda strijeljani navodno kao komunisti (sa samo dva upisa).
Knjiga Dnevnik je dnevnik dežurnog u Internatu koji opisuje dnevno stanje u Domu. Na kraju se nalazi abecedni popis pitomaca u školskoj godini 1940./41. te sljedeći popisi: Đaci Škole narodnog zdravlja koji se u internatu hrane; Učenici Učiteljske škole Muslimani koji od 15. 11. 1940. stanuju u internatu; Raspored pitomaca po školama (IV. muška realna gimnazija, II. klasična gimnazija, IV. Građanska škola, V. Učiteljska škola, VI. Trgovačka akademija, VII. Srednja tehnička škola.
Oglasna knjiga donosi podatke o čistoći soba, o potrebi da se više radi, o nestaloj knjizi, božićnim praznicima, troškovima za popravak cipela zbog strastvenog igranja nogometa, čuvanju zdravlja, pranju rublja i dr. S druge strane knjige se nalazi popis Popravci i nabavke novog pribora za 1936.-1937.
Cjelina Dokumentacija o zaposlenicima sastoji se samo od jedne knjige. Knjiga Indeks uprave i osoblja zavoda je u stvari evidencija zaposlenika s podacima o službi (ime i prezime, datum stupanja u službu, mjesečna nagrada, iznos mjesečnog poreza, porez na plaću, datum napuštanja dužnosti, napomena).
U Financijskoj, računovodstvenoj i blagajničkoj dokumentaciji nalazi se Partijalnik kredita, „žurnali“, blagajnički dnevnici, evidencije dužnika i vjerovnika, evidencije upravnih troškova, evidencije đačkih računa pitomaca i đačkih dugovanja i prinosa.
Dobro je naglasiti da Đački računi pitomaca i druge blagajničke evidencije sadrže i evidenciju pitomaca s podacima o uplati.
U ovoj se cjelini još nalaze razna uputstva za financijsko, računovodstveno i blagajničko poslovanje; prazni formulari (u vezi računa, plaćanja školarine, nabave robe i sl.), obavijesti o otvaranju državnog kredita i banovinske pripomoći, doznake za isplatu računa, obavijesti za račune Financijske direkcije, odobrenja za isplatu računa, evidencije u vezi državnog i banovinskog kredita, kopije doznaka banovinske pripomoći i blagajničke potvrde.
U cjelini Ostalo nalaze se Knjižica o uspjehu i vladanju u Državnoj trgovačkoj akademiji u Zagrebu za Milana Milohanovića 1938./1939., fotografije koje prikazuju pitomce i članove uprave Internata u raznim prigodama, foto ploče, štambilji te magazinske knjige hrane.
SERIJE U FONDU:
1. ZAPISNICI SJEDNICA KURATORIJA ĐAČKOG INTERNATA U ZAGREBU
2. OPĆA DOKUMENTACIJA
3. DOKUMENTACIJA O PITOMCIMA I RADU U INTERNATU
4. DOKUMENTACIJA O ZAPOSLENICIMA
5. FINANCIJSKA, RAČUNOVODSTVENA I BLAGAJNIČKA DOKUMENTACIJA
6. OSTALO
VALORIZACIJA FONDA:3
Fond može poslužiti kao izvor za proučavanje razvoja i djelovanja školskih odgojnih ustanova to jest đačkih sjemeništa (internata) na području grada Zagreba i Hrvatske. Dokumentacija o štićenicima ustanove sadrži njihove osobne podatke te može poslužiti kao pomoćni izvor pri genealoškim istraživanjima.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Đački istarski internat u Zagrebu
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Karlovac, Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1919. – 1941.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Đački istarski internat u Zagrebu (1925.? – 1941.)
Đački internat u Zagrebu ( 1925.? - 1941.)
Usporedni oblik: Internat Prestolonasljednika Petra za đake Istrane u srednjim školama Zagrebu (1932.-1941.)
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Izvještaj o radu za 1936./37. školsku godinu zorno opisuje početak rada ove ustanove, kao i okolnosti u kojima je nastala: Nakon dolaska talijanske vojske u Istru na kraju Prvog svjetskog rata ukinuta je Državna hrvatska gimnazija u Pazinu. Obuka u školskog godini 1918./19. nije ni započela, a đacima je javljeno da pređu preko granice u Sušak kako bi tamo nastavili obrazovanje na hrvatskom jeziku. Naposljetku je s vladom u Zagrebu dogovoreno da svi istarski đaci dođu u Karlovac. Tamo su bili smješteni u zgradu bivše kadetske škole u kojoj su imali smještaj i prehranu. Tako je u školskoj godini 1918./19. osnovan internat đaka bjegunaca.[1] Internat se smatrao nasljednikom internata pri hrvatskoj gimnaziji u Pazinu koja je dolaskom Talijana 1918. pretvorena u talijansku gimnaziju.[2]
Za vrijeme boravka u Karlovcu, u 1923., u Internat se uselila vojska. Tada je, od strane uprave Internata, sastavljen Memorandum s podacima o radu Internata i molbom da Internat ostane raditi u istoj zgradi. U njemu se navodi sljedeće: Kr. internat za đake bjegunce iz Istre ima na stanu i opskrbi 208 đaka (52 ž, 156 m). Svi su iz Istre i polaze razne škole u Karlovcu (gimnaziju, realku, trgovačku školu, višu djevojačku školu i preparandiju). Internat se nalazi u zgradi u vlasništvu vojske (ranije kadetskoj školi, a 1923. se zvala Kasarna vojvode Mišića). Internat se u nju uselio na temelju rješenja ministra vojske iz 1919. Za školskih praznika 1923. morao je na temelju naredbe Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju, a na zahtjev IV. armijske oblasti u Zagrebu, predati prizemlje zgrade i gimnastičku dvoranu komandi inženjerije te su se u zgradu uselili časnici i uredili razne magazine. Memorandum moli da se Internatu omogući daljnje djelovanje osiguravanjem njihove zgrade (koja je bila građena za školu, a ne za nastambu vojnika) tako da se vojska iz nje iseli. Ovaj su memorandum potpisali razni uglednici (njih 12), između ostalih i Josip Vaništa, Ćiril i Matko Brajša.[3]
Internat za đake bjegunce ipak nije dugo ostao u Karlovcu. Krajem ožujka 1925. se preselio u Zagreb u državnu zgradu na Markovom trgu 3. Nakon što se ta zgrada prenamijenila za Kr. bansku upravu u Zagrebu, internat je premiještan u Habdelićevu ulicu 1, u zgradu bivšeg Kraljevskog plemićkog konvikta.[4] U ovoj će zgradi Internat ostati do kraja svog djelovanja.
Plemićki konvikt tada više nije bio aktivan kao dom, već je od 1923. postojalo samo Ravnateljstvo Plemićkog konvikta koje je davalo novac svojim stipendistima i brinulo o njihovom napretku. Ravnateljstvo je prestalo s radom 1941.[5] Inventar Kr. plemićkog konvikta predan je na čuvanje Đačkom internatu 1937.[6]
Zavod je napustio zgradu Plemićkog konvikta u Habdelićevoj 1 u kojoj se nalazio 24. svibnja 1941. te je zgrada predana vojsci za kancelarije. Veći dio inventara tada je spremljen u prizemlje zgrade. Oni preostali đaci i osoblje koji nisu našli smještaj su još neko vrijeme nakon toga boravili u Činovničkom konviktu.[7].
Internat je tako 1941. likvidiran. Njegov je cjelokupni inventar pripao Hrvatskom narodnom domu «Ognjište» u Zagrebu. Primopredaja između predstavnika Internata te Povjerenstva Ministarstva nastave obavljena je u razdoblju od 17. do 26. srpnja 1941. Dne 26. srpnja 1941. inventar je predan predstavnicima društva Hrvatski narodni dom «Ognjište» u Zagrebu.[8]
U urudžbenom zapisniku Internata upisana su dva spisa iz 1942. iz čega je vidljivo da je početkom 1942., iako likvidiran, bio još nakratko administrativno aktivan.
Upravitelj Internata u razdoblju 1933. – 1936. bio je profesor Josip Demarin. On je predao dužnost Niki Milačiću, direktoru gimnazije u penziji, koji vodi Internat od 1. lipnja 1936. do 2.8.1939. U kolovozu 1939. dužnost preuzima profesor Anastazije Pucić koji ostaje do travnja 1941. Tada je Kuratorij postavio za privremenog upravitelja dr. Matiju Markova, vjeroučitelja u II. muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. [9]
Unutarnji ustroj
U Karlovcu se uprava internata sastojala od direktora i nastavnika, prema odredbama Naputka za upravno osoblje u internatu za bjegunce u Karlovcu iz 1921. U Zagrebu su njime, prema odredbama Statuta internata Prestolonasljednika Petra za đake Istrane u Zagrebu iz 1932. te naknadnom promjenom iz 1935., upravljali: Kuratorij od pet osoba koje imenuje ban Savske banovine na razdoblje od tri godine, upravnik Zavoda, nadstojnica Ženskog odjeljenja i ekonom Zavoda. Godine 1935. na ova mjesta su imenovani: sveučilišni profesor dr. Srećko Zuglia, inspektor za srednju nastavu Dragutin Perc i šefica Školske poliklinike u Zagrebu, dr. Desanka Ristović. Naknadno su još imenovani banski savjetnik dr. Miran Kajin i liječnik dr. Just Pertot. Za upravitelja internata 1936. je imenovan Nikola (Niko) Milačić, direktor gimnazije u penziji. Prema Statutu, naziv Internata je bio «Internat prestolonasljednika Petra za đake Istrane u Zagrebu», međutim i dalje se koristio naziv Đački internat u Zagrebu. (Radi delikatnosti karaktera ovog internata službeni naziv ima samo «Djački internat u Zagrebu».) [10]
O prijemu pitomaca i eventualnom plaćanju u Internatu odlučivao je Kuratorij. Kuratorij je odlučivao na svojim sjednicama koje su se sazivale prema potrebi. On je stvarao zaključke koji su bili obavezi za upravu, nadzirao je poslovanje u materijalnom pogledu, pratio napredak pitomaca, odlučivao u vezi izdataka, davao upute u vezi odgoja, zdravlja i napredka pitomaca, nadzirao novčano poslovanje i po potrebi referirao banu, odnosno načelniku Prosvjetnog odjeljenja Kraljevske banske uprave u Zagrebu. [11]
Osim upravnika i ekonoma, u Internatu su bila i tri prefekta. Kao prefekti su bili zaposleni studenti iz Istre koji su za tu službu dobivali stan i hranu, a krajem godine i ne suviše veliku novčanu nagradu. U godini 1936./37. dužnosti prefekte (nadstojnice ženskog odjela) vršile su naizmjenice četiri najstarije štićenice Internata jer je službena nadstojnica ženskog odjela bila upućena na svoju redovnu dužnost nastavnice građanske škole u Zagrebu. [12]
Funkcije, zanimanja, djelatnost
U Đački internat primali su se prvenstveno učenici i učenici srednjih škola čiji su roditelji živjeli u Italiji, uglavnom djeca siromašnih seljačkih roditelja. Skoro su svi primani besplatno, ili uz minimalni mjesečni doprinos od 50 do najviše 200 dinara. U slučaju da bi ostalo slobodnih mjesta, primala su se i djeca Istrana koji su živjeli u Jugoslaviji u mjestima u kojima nije bilo srednjih škola. Kod njih su se uzimao u obzir kod odlučivanja ekonomski položaj roditelja i njihov rad u Istri. [13]
Oni đaci pitomci koji su završili talijansku osnovnu školu u Istri u Internatu bi polazili kroz godinu dana četvrti razred osnovne škole kako bi se pripremili na srednju školu na hrvatskom jeziku.[14]
Internat je imao muški i ženski odjel. Od godine 1921./22. u Internat je primljen 701 učenik.[15] Godine 1932./33. na muškom je odjelu bilo 64 učenika, a na ženskom 50 učenica. (Ukupno 114 štićenika).[16] Školske godine 1933./34. bilo je ukupno 105 štićenika. [17] U školskoj godini 1935./36. bilo je ukupno 117 pitomaca (72m i 45ž)[18], a u 1936./37. ukupno 102 pitomca (70m i 32 ž). [19]
Početkom školske godine 1935./36. su za kuhanje, krpanje rublja i držanje reda u Internatu zaposlene tri časne sestre reda Malog Isusa, a tijekom školske godine zaposlene su tri do četiri pomoćnice za rad u kuhinji i spremanje.[20]
Djeca koja nisu mogla za vrijeme školskih praznika ići svojim roditeljima u Istru, boravila su za praznike na moru, obično u zgradi Đačkog internata na Krku. Tamo bi se preselila i uprava Internata. [21]
Internat su financirali država i Savska banovina. Šk. godine 1936./37. Đački je internat dobio od Kraljevske banske uprave u Zagrebu 100.000 dinara i 200.000 dinara od Ministarstva prosvjete. [22] Već 1936. se uprava Zavoda, zbog sve manjih dotacija, borila s financijskim problemima.[23]
U godini 1933. pitomcima i pitomicama Internata omogućeno je da polaze sokolsku gimnastiku u Sokolu III. Osnovan je pjevački zbor. Uređena je čitaonica za novine. Preuređena je i popunjena knjižnica. Razvijali su se «aktivnost i samorad». «Nadasve se gojio kult Istre» te su «svake subote održavala kulturno-prosvjetna sijela na kojima su priznatiji istarski nacionalni kulturni radnici održavali predavanja prvenstveno nacionalnog i emigrantskog istarskog značaja. Taj način rada poticao je starije đake da i sami drže na sijelima predavanja, da prikazuju pročitana literarno djela da recitiraju i deklamiraju te se tako odgajaju u strogo nacionalnom jugoslavenskom duhu usavršavajući se i spremajući za buduće nacionalno i prosvjetno djelovanje u narodu, a naročito za borbu i rad u Istri u koliko to bude moguće.«[24]
Za djecu je bilo organizirano obavezno besplatno kupanje jedanput tjedno u Školskoj poliklinici. Obavezna je bila i dnevna šetnja. Štićenicima je omogućeno da odlaze na igralište na Tuškanac. Štićenici su organizirano posjećivali važnije znanstvene i kulturne ustanove te razne društvene manifestacije i događaje. [25]
Godine 1933./34. mješoviti zbor vodio je Milan Gortan. Tad je omogućeno pitomcima da provedu školske ferije u državnom đačkom ljetovalištu u Martinšćici, a pitomice u Bednji u Zagorje. [26]
Godine 1932. donesen je statut Internata pod nazivom „Statut Internata Prestolonasljednika Petra za đake Istrane na srednjim školama u Zagrebu“.
Prema ovom statutu ime Internata glasilo je «Internat Prestolonasljednika Petra za djake Istrane na srednjim školama u Zagrebu». Svrha zavoda bila je pružanje smještaja i prehrane za učenike srednjih škola u Zagrebu koji su dolazili iz Istre. Uz ovo trebalo im je olakšati napredak u učenju «dobrom i valjanom zavodskom disciplinom» te «da ih obrazuje religijozno, društveno i nacionalno». Upravu Zavoda činili su Kuratorij od tri osobe (imenovao ga je ban Savske banovine na vrijeme od tri godine), upravnik Zavoda, nadstojnica ženskog odjela te ekonom zavoda. Kuratorij je imao dužnost da vodi brigu za materijalnu sigurnost Zavoda da predlaže banu Savske banovina osobe koje su podesne za ostale funkcije u Upravi (upravnika, nadstojnice i ekonoma). Kuratorij je još (sporazumno s upravnikom zavoda) donosio i eventualno mijenjao kućni red i disciplinske propise u Zavodu, vodio brigu o pomlatku i odlučivao o primanju i isključivanju djece (isključivanje prema prijedlozima upravnika). Dužnosti su mu bile i da, prema prijedlogu upravnika, postavlja prefekte za studij te određuje uvjete pod kojima će se primiti te da nadzire rad upravnika, nadstojnice i ekonoma u odgojnom i ekonomskom pogledu. Banovim rješenjem iz 1935. broj članova Kuratorija povećan je na pet. Upravnik (koji je morao biti srednjoškolski profesor) nadzirao je rad nadstojnice Ženskog odjeljenja (koja je morala biti diplomirana učiteljica), ekonoma i prefekta za studij te je uopće vodio brigu za Internat i napredak đaka. U vezi s tim davao je prijedloge Kuratoriju. Ekonom zavoda (koji je morao biti praktičan i iskusan gospodar) vodio je gospodarske stranu zavoda pod nadzorom upravnika.
Zavod se trebao uzdržavati dotacijama države, banovine i samoupravnih tijela, doprinosima roditelja ili staratelja djece, stipendijama koje su djeca zasebno uživala i prilozima privatnika.
U Zavod su se primala «tjelesno i duševno potpuno zdrava» djeca rođena u Istri, Zadru, Gorici, Trstu i Lastovu, pod uvjetom da su im roditelji bili «ispravni i nacionalni Jugosloveni» koji su živjeli u tim krajevima. Prednost su imala seljačka djeca te ona koja su rodom bila iz nacionalno najugroženijih krajeva. Samo iznimno u Zavod su se mogla primiti ili u njemu ostati djeca čiji su se roditelji preselili u Jugoslaviju, uz posebno odobrenje bana Savske banovine. «Cilj je zavoda da stvori ispravnu inteligenciju, koja će svojim radom i položajem u buduće moći da bude od koristi narodu iz koga je potekla, te prema tomu će se nesposobna i nevredna djeca iz zavoda isključiti pod uslovima, koje će kuratorij ustanoviti.»[27]
Za vrijeme Banovine Hrvatske donesen je novi statut Internata, Statut Hrvatskog konvikta u Zagrebu. Prema njemu je ime Zavoda trebalo glasiti „Hrvatski konvikt u Zagrebu“. Svrha mu je bila «da učenicima srednjih škola i njima sličnih škola u Zagrebu, kojima roditelji žive u inozemstvu nadomjesti roditeljski dom.» Upravu Zavoda činili su Kuratorij od pet osoba koje je imenovao ban Banovine Hrvatske na vrijeme od tri godine te ravnateljstvo (ravnatelj Zavoda, nadstojnik muškog odjela, nadstojnica ženskog odjela i ekonom zavoda). U Zavod su se primali (duševno i tjelesno potpuno zdravi) učenici rođeni u inozemstvu čiji su roditelji Hrvati nastanjeni u inozemstvu (ako takvih nije bilo dovoljno, mogli su biti primljeni i drugi). Prednost su imala seljačka djeca. Uprava je mogla prema potrebi primiti i nekoliko visokoškolaca da im povjeri vršenje dužnosti prefekta. Zavod je trebao «mladež odgajati u hrvatskom narodnom duhu po načelima katoličke vjere, a muslimane po načelima islama». Statut je završen na sjednici Kuratorija od 20. studenog 1940. te je predan banskoj vlasti na odobrenje, međutim vjerojatno nikad nije odobren te je Internat radio prema odredbama ranijeg statuta.
Napomena: Podaci o povijesti stvaratelja fonda preuzeti su iz gradiva fonda HR-DAZG-231 Đački internat u Habdelićvoj ulici u Zagrebu. U fusnotama su navedene preciznije upute na samo gradivo.
[1] Izvještaj za 1936./37. školsku godinu, od 31. srpnja 1937., u: Izdvojena dokumentacija o upravljanju i radu, omot 4/1., (u daljnjem tekstu: 4/1).
[2] Kratki izvještaj, podaci od 19.2.1936. (u: 4/1).
[3] Memorandum 1923. (u: 4/1).
[4] Izvještaj za 1936./37. školsku godinu, od 31. srpnja 1937. (u: 4/1).
[5] Plemićki konvikt, inventar. Na sjednici Kuratorija od 21.4.1941. čak je dan prijedlog da se Internat spoji s bivšim Plemićkim konviktom. Zapisnici sjednica Kuratorija Đačkog internata, Zapisnik od 21.4.1941.
[6] Primopredajni zapisnik od 28. lipnja 1937., br. 129/37. (u: 4/1).
[7] Opći spisi, spis br. 118/1941.
[8] Primopredajni zapisnik od 26. srpnja 1941. (u: 4/1).
[9] Zapisnici Kuratorija Đačkog internata 1933.-1939., Opći spisi, spis br. 105/1941.
[10] Izvještaj za 1936./37. školsku godinu, od 31. srpnja 1937. (u: 4/1).
[11] Isto.
[12] Isto.
[13] Isto.
[14] Isto.
[15] Isto.
[16] Izvještaj o radu krajem šk. god. 1932./1933. Izvještaj podnosi upravitelj profesor Demarin. (u: 4/1)
[17] Izvještaj o radu šk. god. 1933./1934. Izvještaj podnosi upravitelj profesor Demarin. (u: 4/1).
[18] Kratki izvještaj, podaci od 19.2.1936. (u: 4/1).
[19] Izvještaj za 1936./37. školsku godinu, od 31. srpnja 1937. (u: 4/1).
[20] Isto.
[21] Isto
[22] Isto.
[23] Kratki izvještaj, podaci od 19.2.1936. (u: 4/1).
[24] Izvještaj o radu krajem šk. god. 1932./1933. Izvještaj podnosi upravitelj profesor Demarin. (u: 4/1).
[25] Isto.
[26] Izvještaj o radu šk. god. 1933./1934. Izvještaj podnosi upravitelj profesor Demarin. (u: 4/1).
[27] Statut Internata Prestolonasljednika Petra za đake Istrane na srednjim školama u Zagrebu (u: 4/1).
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu:
HR-DAZG-235 Plemićki konvikt u Zagrebu
Hrvatski državni arhiv:
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 961.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 362.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Šetić, Nevio; Manin, Marino: "Istarski" internat u Karlovcu i Zagrebu (1919. - 1941.). Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata. Zagreb, 2001.
Ujčić, Tugomil: Prvi izbjeglički internat u Karlovcu za istarske srednjoškolce (Karlovac, 1919-1925). Pazinski memorijal. 21. Pazin, 1990.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Zagrebački leksikon. Učenički domovi. II. Zagreb, 2006., 463–464.
(K. H., M.T.)
Ažurirano utorak, 14. studeni 2023 9:1