srijeda, 29. listopad 2008 22:0
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-230
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1909.-1928., 1931.-1961.
KOLIČINA GRADIVA: 41 knj., 103 kut. (12 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Manji dio fonda čini gradivo nastalo radom Gradskog skloništa za djecu (sačuvan je samo Glavni imenik), Kraljevskog zemaljskog centralnog sabirališta (sačuvan je Imenik činovnika, namještenika i poslužiteljskog osoblja), Dječjeg doma banske uprave Savske banovine / Sirotišta baruna Jelačića Bužinskog (sačuvani su dječji osobnici i pripadajuće kazalo, osobnici hraniteljica, jedan popis pitomaca, jedno kazalo urudžbenog zapisnika, nekoliko dopisa upućenih Sirotištu, knjiga evidencija o uplati opskrbnina, knjige inventara te prijavna knjiga – evidencija dolazaka i odlazaka u Zavod i iz Zavoda), Dječjeg doma u Zagrebu (Doma za majke i dojenčad) / Zavoda za zdravstvenu zaštitu majki i djece / Dječjeg doma GNO-a Zagreb (sačuvana je socijalna dokumentacija koja se sastoji od matičnih knjiga djece (prijamnih zapisnika djece) i pripadajućih kazala, otpusne knjige djece i pripadajućeg kazala, socijalnih listova djece, dokumentacija o majkama štićenicama Zavoda, odnosno matične knjige majki, otpusne knjige majki i matične knjige trudnica, a sačuvan je i jedan popis pitomaca i knjiga inventara) dok je najveći dio gradiva nastao radom Dječjeg doma Josipovac. Tako su za Dječji dom Josipovac sačuvane matične knjige, prijavni listovi, osobni listovi i druga dokumentacija koja se odnosi na djecu – štićenike doma. U toj dokumentaciji nalazimo i listove djece koja su se nalazila u Domu na Tomislavovom trgu, u Zavodu za gluhonijeme, Dječjem domu Bežanec i drugdje, kao i djece iz Dječjeg doma na Josipovcu. Sačuvan je i Dnevnik rada Doma, kao i kazalo, urudžbeni zapisnici, povjerljivi urudžbeni zapisnik te opći i povjerljivi spisi vođeni prema navedenim urudžbenim zapisnicima. Spisi se sadržajno odnose na sva područja rada ustanove: štićenike, zaposleno osoblje te stručno i financijsko poslovanje ustanove. Personalna dokumentacija sadrži kontrolne osobne listove i manju količinu spisa u svezi sa zaposlenim osobljem. Financijska, računovodstvena i blagajnička dokumentacija sastoji se od knjiga isplata beriva – osobnika, platnih iskaza osoblja, završnih računa, proračuna, iskaza prihoda okružnica, uputa, zbirnika, knjiga inventara i drugog gradiva nastalog financijskim i blagajničkim poslovanjem.
U seriji Dječji dom Nazorova 49 / Centar za smještanje djece u porodice i ustanove i Materisnko dom, Gvozd 3 nalazi se dokumentacija koja se odnosi na poslovanje Doma / Centra o zaposlenicima i djeci koja su ondje bila zbrinuta. U područnom Materinskom domu bile su smještene trudnice, rodilje i dojilje.
U seriji Fotografije nalaze se fotografije iz domskog života, a serija Ostalo sadrži Izvještaj o radu Gradskog dječjeg sabirališta za žensku djecu.
SERIJE U FONDU:
1. Gradsko sklonište za djecu, 1909. - 1921., 1 knj.
2. Kraljevsko zemaljsko centralno sabiralište(?), 1920. - 1928., 1 knj.
3. Sirotište baruna Jelačića Bužinskog / Dječji dom banske uprave Savske banovine, 1931. - 1941., 6 knj., 6 kut.
4. Zavod za zdravstvenu zaštitu majki i djece/ Dječji dom u Zagrebu (Dom za majke i dojenčad) / Dječji dom GNO-a Zagreb, 1941. - 1953., 16 knj., 90 kut.
6. Dječji dom Nazorova 49 / Centar za smještanje djece u porodice i ustanove i Materinski dom, Gvozd 3, 1955./1961., 1 kut.
5. Dječji dom Josipovac, 1942. – 1952., 17 knj., 5.7 kut.
6. Fotografije, 1931./1946., 31 kom (0,2 kut).
7. Ostalo, 1938., 0,1 kut.
VALORIZACIJA FONDA:3
Fond može poslužiti kao izvor pri istraživanju socijalne povijesti na području grada Zagreba krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. Podaci o djeci i majkama mogu biti izvor za genealoška istraživanja.
JEZIK U GRADIVU: hrvatski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Dječji dom Josipovac
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1888. –
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužinskoga (Kr. zemaljsko sirotište Eduarda baruna Jellachicha Bužinskoga), 1882. – 1939.(?)
Dječji dom banske uprave Savske banovine, 1939.(?) – 1941.(?)
Dom za majke i dojenčad (Zavod za zdravstvenu zaštitu majki i djece), 1940.(?) - (?)
Državni dom za malu djecu u Zagrebu, 1942. - 1945.(?)
Državni dječji dom, 1945. -(?)
Dječji dom Josipovac, 1945. - (?)
Dječji dom GNO-a Zagreb, 1948.(?) - (?)
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Rješenjem od 17. prosinca 1882. u Zagrebu je osnovano Kr. zemaljsko sirotište Eduarda baruna Jellachicha Bužinskoga na Josipovcu u Zagrebu, utemeljeno iz suvišaka Zaklade Eduarda baruna Jellachicha Bužinskoga za uboge. Sirotište je bilo kraljevski zemaljski zavod. Stajalo je pod vrhovnim nadzorom i upravom Odjela za unutarnje poslove Kr. zem. vlade.
Prema adresarima grada Zagreba s početka 20. stoljeća, Zemaljsko sirotište bilo je smješteno na Josipovcu 24. Tridesetih gosdina 20. stoljeća Sirotište je koristilo dvije zgrade na Josipovcu, odnosno ulici Mošinskoga, i to na kućnim brojevima 47 i 49. Zgrada u Mošinskoga 47 služila je kao zgrada za smještaj siročadi, dok je zgrada u Mošinskoga 49 bila zgrada za internat i za kapelu.
Kasnije je (1939.?) Sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužimskoga preimenovano u Dječji dom banske uprave Savske banovine.
Početkom 20. stoljeća u Zagrebu je postojalo i Gradsko sklonište za djecu.
Oko 1920. na Josipovcu br. 30 bilo je smješteno Centralno dječje sabiralište. Prema podacima iz 1921., u Centralno dječje sabiralište na Josipovcu primana je siročad iz svih krajeva Hrvatske i Slavonije pa i iz drugih pokrajina, "nađu li se na ovom teritoriju, i tu je ostajala do konačnog smještaja ili u koji državni državni dječji dom, ili u čestitu seosku ili gradsku porodicu ili opet u zanat". Zavod je nosio naziv Centralno sabiralište siročadi, a skrb oko njega vodilo je Kr. povjereništvo za socijalnu skrb u Zagrebu. Uprava Sabirališta je, prema Privremenome štatutu za Centralno dječje sabiralište povjerena predsjedništvu Narodne Zaštite. Dijete je u Sabiralištu moglo ostati najdulje dva mjeseca, a ako mu se za to vrijeme nije našlo stalno odredište, njegov se boravak mogao produžiti još najdulje mjesec dana, dozvolom predsjedništva Narodne Zaštite. U Zavod su se primala djeca do svoje šesnaeste godine, a tamo su polazila školu ili analfabetski tečaj. Smještaj djece u zanat bio je u sporazumu s Hrvatskim Radišom, a kolonizaciju djece u čestite porodice provodila je Narodna Zaštita.
Uz Centralno dječje sabiralište, Kr. povjereništvo za socijalnu skrb uredilo je i Kolijevku za dojenčad i Dom za babinjače, u koje su primana nahočad i djeca s majkama odmah nakon poroda. Godine 1921. bilo je mjesta za dvadeset i petero dojenčadi i isto toliko babinjača. U Kolijevku su primane siromašne babinjače zajedno s djetetom, koje se nisu imale gdje skloniti nakon poroda, a tamo su mogle ostati četrnaest dana do tri tjedna. Također su tamo mogla boraviti i nahočad i djeca bez majki.
Budući da je bilo planirano da se Centralni dječji dom za banovinu Hrvatsku podigne u Jastrebarskom, Dječji dom banske uprave Savske banovine (Dječji dom Josipovac) vjerojatno je ukinut u lipnju 1940. U njegovu je prostoru uređen Dom za majke i dojenčad / Zavod za zdravstvenu zaštitu majki i djece / Državni dom za malu djecu u Zagrebu. Za vrijeme 2. svjetskog rata Dom za majke i dojenčad bio je smješten na adresi Mošinskoga 47, a nakon rata nalazio se na adresi Mošinskoga 49 (kasnije Nazorova 49). Bio je ustanova koja je vodila brigu o dojenčadi, maloj djeci i majkama.
Kompas grada Zagreba za godinu 1941., navodi među socijalnim ustanovama dvije ustanove na adresi u Mošinskoga 47: Dječji dom Banske Vlasti (Sirotište E. baruna Jelačića) i Dom za majke i dojenčad.
Za vrijeme 2. svjetskog rata u zgradi u Mošinskoga 47 nalazio se Dom za majke i dojenčad te Uprava dječjih kolonija u Zagrebu.
Državni dječji dom / Dječji dom Josipovac bio je, prema podacima iz gradiva, osnovan u srpnju 1945. Osnovalo ga je Ministarstvo socijalne politike, pod čijim se neposrednim rukovodstvom i nadzorom nalazio. Dom je bio nadležan za djecu školske dobi, od 7 do 14 godina. Dječji dom bio je samostalna ustanova koju je uzdržavalo Ministarstvo socijalne politike. U početku je bio smješten zajedno sa Socijalno-pedagoškom školom i tečajevima u zgradi u Mošinskijevoj ulici 49a, da bi se 1947. preselio u zgradu na kućnom broju 53.
Prema podacima iz 1947., Dom je radio na temelju općih pravila i propisa za dječje domove, sa specijalnim zadatkom da djeluje kao vježbaonica Škole za odgajatelje. Iste godine Dom se odvojio od Škole za odgajatelje i postao samostalna ustanova.
Tada je u Dječjem domu Josipovac bilo je smješteno preko 60 djece u dobi od 7 do 14 godina. To su bila djeca pretežno žrtve fašističkog terora i žrtve rata.
U Popisu ulica i ustanova Zagreba iz 1948. godine , u rubrici "Zdravstveno-socijalne ustanove" navode se i ove ustanove: Zavod za zdravstvenu zaštitu majki i djece (Vladimira Nazora 49, Hercegovačka 81, Gvozd 3) i Socijalno – pedagoški zavod (Vladimira Nazora 53).
U tromjesečnim planovima iz 1949. godine za Dječji dom Josipovac može se naći podatak da se nalazi na adresi Radnička cesta.
Prema Poslovnom adresaru grada Zagreba iz 1952., na adresi Nazorova 49 nalazio se Dječji dom Narodnog odbora grada Zagreba, a u Nazorovoj 53 nalazio se Zavod za odgoj slijepe djece i Osmogodišnja škola za slijepu djecu. Iz toga bi se možda moglo zaključiti da je Zavod za zdravstvenu zaštitu majki i djece postao Dječji dom Narodnog odbora grada Zagreba, da je Dječji dom Josipovac ukinut, a u njegove je prostore smješten Zavod za odgoj slijepe djece.
Današnji Dječji dom Zagreb ili Dom za djecu i mlađe punoljetne osobe Zagreb koji skrbi o 300 djece od rođenja do 20-te godine života, djeluje u sustavu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH i smatra se sljednikom Sirotišta Eduarda baruna Jelačića Bužimskog. . Sjedište mu je u Nazorovoj 49 u Zagrebu.
DOPUNSKI IZVORI:
Državni arhiv u Zagrebu: HR-DAZG-37 Narodni odbor grada Zagreba. Odjel za socijalne poslove
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 963.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 362.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Almanah Narodne Zaštite 1914.-1924. Zagreb, 1924.
Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva. V., VII., X., Zagreb, 1913. - 1919.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Ajduković, Marina; Branica, Vanja: Počeci socijalnog rada u Hrvatskoj između dva svjetska rata, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada. 13. Zagreb, 2006. (1) 29-44.
Branica, Vanja: Razvoj društvene skrbi za djecu u prvoj polovini 20. stoljeća. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada. 13. Zagreb, 2006. (1) 47-62.
Prlenda, Sandra: Kako istražiti povijest socijalnog rada u Hrvatskoj – povijesni izvori za razdoblje 1900.-1945. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada. 13. Zagreb, 2006. (1) 75-84.
Puljiz, Vlado: Socijalna politika i socijalne djelatnosti u Hrvatskoj u razdoblju 1900.-1960. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada. 13. Zagreb, 2006. (1) 7-28.
Kolar-Dimitrijević, Mira: Antun Lobmayer, liječnik i medicinski pisac, širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj. Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice. Osijek, 2006., 33-44.
Kolanović, Josip [ur.]: Dnevnik Diane Budisavljević 1941. – 1945. Zagreb, 2003.
(K.H.)
Ažurirano ponedjeljak, 18. svibanj 2020 13:54