HR-DAZG-114 I. ženska realna gimnazija u Zagrebu

ponedjeljak, 3. studeni 2008 0:0

SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-114

VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1892. – 1948.

KOLIČINA GRADIVA: 151 knj., 29 kut. (7,05 d/m)

SADRŽAJ FONDA:

Fond obuhvaća cjelokupnu sačuvanu dokumentaciju nastalu tijekom više od pola stoljeća dugog razdoblja djelovanja Škole, počevši od zaprimljenih i odaslanih općih spisa i druge službene korespondencije, preko izdvojenih normativnih akata, zapisnika sjednica stručnih tijela, raznolike dokumentacije o radu institucije i personalne dokumentacije, pa sve do pedagoških i financijsko-računovodstvenih evidencija te dokumentacije proizišle iz rada nekolicine učeničkih i školskih društava što su djelovala u sklopu Gimnazije.

SERIJE U FONDU:

1. Opća dokumentacija,1892. – 1948., 14 knj., 19 kut.

2. Normativni akti, 1901. – 1939., 2 knj., 1 kut.

3. Zapisnici sjednica stručnih tijela, 1899. – 1945., 5 knj., 1,75 kut.

4. Dokumentacija o radu ustanove, 1899. – 1945., 2 knj., 0,25 kut.

5. Personalna dokumentacija, 1905. – 1930., 1 kut.

6. Pedagoška dokumentacija, 1892. – 1948., 124 knj., 3 kut.

7. Školska društva, 1927. – 1943., 1 kut.

8. Financijsko-računovodstvena dokumentacija, 1902. – 1947., 4 knj. 2 kut.

VALORIZACIJA FONDA:2

Gradivo ovoga fonda predstavlja vrijedan izvor za istraživanje povijesti školstva na području Zagreba i Hrvatske. Biografski podaci što ih sadrže evidencije o učenicama i zaposlenicima mogu, osim toga, poslužiti i kao temelj za pojedina genealoška istraživanja.

JEZIK U GRADIVU: hrvatski, njemački, mađarski

PISMO U GRADIVU: latinica, ćirilica

ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI

NAZIV STVARATELJA FONDA: I. ženska realna gimnazija u Zagrebu

SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb

VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1892. – 1948.

PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:

Privremeni zemaljski ženski licej i s njim spojena Vježbaonica u Zagrebu, 1892. – 1913.

Kraljevska ženska realna gimnazija u Zagrebu, 1913. – 1921.

Kraljevska prva ženska realna gimnazija u Zagrebu, 1921. – 1925.

Državna prva ženska realna gimnazija u Zagrebu, 1925. – 1940.

Prva ženska realna gimnazija u Zagrebu, 1940. – 1941.

Državna prva ženska realna gimnazija u Zagrebu, 1941. – 1945.

VI. ženska gimnazija, 1945. – 1948.

HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:

Iako povijest djelovanja Prve ženske realne gimnazije u Zagrebu – tada još Privremenoga ženskog liceja – seže u posljednje desetljeće 19. stoljeća, teren za njezino osnivanje bio je pripreman već nekoliko godina ranije. Naime, od šezdesetih godina 19. st. više su obrazovanje u Zagrebu djevojke mogle steći u svega dvije škole, i to ponajprije u gradskoj Višoj djevojačkoj školi, a pored nje i u tzv. Višoj djevojačkoj učioni, koju je osnovala Družba sestara milosrdnica i koja je djelovala u sklopu Samostana sestara milosrdnica. S obzirom na to da je završetak školovanja na ovim institucijama ujedno označavao i kraj obrazovnoga puta za djevojke, potkraj osamdesetih godina pojavila se inicijativa za osnivanje zavoda za višu žensku naobrazbu, odnosno za reorganizaciju i preoblikovanje postojećih viših djevojačkih škola u svojevrsne srednjoškolske ustanove s dodatnim tečajevima, u kojima bi bilo omogućeno i školovanje djevojkama starijima od četrnaest godina. Koncem 1891., nakon što je na mjesto predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu stupio Izidor Kršnjavi, provedena je anketa među pripadnicama tadašnje zagrebačke elite o potrebi osnivanja zavoda za višu žensku naobrazbu, slijedom koje Vlada donosi pozitivnu odluku o utemeljenju takvoga zavoda te izradu osnove (statuta) za buduću žensku gimnaziju ili licej povjerava trojici uglednih stručnjaka: profesorima dr. Tomi Maretiću i dr. Hugi Badaliću te učitelju tadašnje Muške preparandije Stjepanu Basaričeku. Naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade br. 11846 od 5. rujna 1892. zagrebački je Ženski licej i službeno osnovan, a naredbom istoga tijela br. 11241 od 9. rujna 1892. propisan je i Ustrojni statut Liceja, čiju nastavnu osnovu Odjel potom propisuje odlukom br. 11420 od 12. rujna iste godine. Svečanim otvorenjem 10. listopada 1892. zavod za višu žensku naobrazbu i službeno je započeo djelovati pod nazivom Privremeni ženski licej, i to pod (privremenim) ravnateljstvom umirovljenoga ravnatelja Kraljevske velike gimnazije u Gospiću Martina Senekovića.

Zamišljen kao prva srednjoškolska ustanova za obrazovanje djevojaka, Privremeni ženski licej po svom je tipu i strukturi gotovo u potpunosti nalikovao onovremenim muškim gimnazijama, s kojima je dijelio ne samo osmogodišnje trajanje, već i propisanu literaturu te uopće dobar dio nastavnoga programa, iz kojega je proizlazilo da bi njegove polaznice trebale steći poprilično širok raspon znanja iz različitih predmeta. No, dok su se u prva četiri razreda sve učenice Liceja školovale po jedinstvenoj nastavnoj osnovi, u višim razredima morale su one odabrati jedan od triju ponuđenih smjerova – opći, latinski (klasični) ili pedagoški – ovisno o tome jesu li željele steći naobrazbu neophodnu za posao guvernante (opći smjer), pripremiti se za nastavak školovanja na sveučilištu (latinski smjer) ili su, pak, namjeravale polagati stručni ispit za učiteljice (pedagoški smjer). Tri su se smjera, u suštini, međusobno razlikovala jedino po odabiru relativno obaveznoga predmeta – engleskog jezika, latinskog jezika ili pedagogije – ali i po tome što je za polaznice pedagoškoga smjera bila predviđena i četverogodišnja praktična nastava u obliku hospitiranja na Vježbaonici koja je djelovala u sklopu Liceja. Pravo na upis u prvi razred Liceja imale su djevojčice koje su u toj kalendarskoj godini već navršile ili će tek navršiti deset godina te uspješno položile prijamni ispit, a od budućih polaznica ujedno se očekivalo i to da budu u stanju redovito uplaćivati iznos školarine, koji je bio poprilično visok. Osim što su siromašnije učenice, uz uvjet da tijekom svoga školovanja pokazuju kontinuirani napredak, imale mogućnost djelomičnoga ili potpunog oslobađenja od plaćanja školarine, dijelu njih bio je osiguran i besplatan smještaj u internatu namijenjenom polaznicama Liceja i Ženske stručne škole, koji je otvoren početkom šk. god. 1900./1901., a u kojemu su također boravile i učenice čiji je smještaj financiranih iz privatnih izvora.

Od svoga osnutka do polovine 1896. Licej je bio smješten u zgradi Kraljevske zemaljske obrtne škole na tadašnjem Sveučilišnom trgu (koja se danas nalazi na adresi Trg Republike Hrvatske 11), a zatim je preseljen na Gornji grad, i to u zgradu nekadašnje Kraljevske velike realke, odnosno muške realne gimnazije na adresi Grič 3. Ponovno preseljenje Liceja, ovoga puta u zgradu nekadašnje isusovačke Akademije i Kraljevske gornjogradske gimnazije, koja se nalazila na adresi Katarinin trg 5, dogodit će se 1913., dakle one iste godine u kojoj je – naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu br. 24101 od 26. studenoga – započelo njegovo postupno pretvaranje u realnu gimnaziju. Iako će do njegova potpunog ukidanja morati proći punih osam godina, Licej je od toga trenutka, pa sve do konca školske godine 1920./1921. – u kojoj je maturirala i posljednja generacija polaznica školovanih po licejskom programu – nastavio djelovati pod nazivom Kraljevska ženska realna gimnazija, a naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu br. 28709 od 26. srpnja 1921. taj će mu naziv biti neznatno promijenjen u Kraljevska prva ženska realna gimnazija, pod kojim će djelovati sljedećih nekoliko godina.

Tijekom spomenutoga osmogodišnjeg razdoblja njegova preoblikovanja u Liceju se zbio niz strukturnih promjena, od kojih prva datira iz 1917., kada dolazi do otvaranja petoga razreda Ženske realne gimnazije. Naime, te će godine – naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu br. 23869 od 11. rujna – biti osnovana četverogodišnja Kraljevska ženska učiteljička škola uz Realnu gimnaziju, koja će u potpunosti zamijeniti dotadašnji pedagoški odjel Liceja i u sklopu koje će otad djelovati i Vježbaonica za praktičnu nastavu. Samo godinu dana kasnije zbog iznimno velikog će broja učenica Odjel za bogoštovlje i nastavu donijeti odredbu br. 28259 (od 26. rujna 1918.) o izdvajanju četiriju nižih razreda u tzv. Privremenu malu žensku realnu gimnaziju, iz koje će se samo tri godine kasnije razviti Državna druga ženska realna gimnazija. Povjerenstvo za prosvjetu i vjeru 20. srpnja 1920. donijet će, pak, odluku br. 28183 o odvajanju Kraljevske ženske učiteljičke škole s pripadajućom joj Vježbaonicom od Ženske realne gimnazije te njezinu pripajanju Muškoj učiteljičkoj školi u Zagrebu, čime Gimnazija napokon stječe status samostalne srednje škole, odnosno zavoda.

Uslijed konstituiranja nove državne vlasti, do kojega dolazi nakon Prvoga svjetskog rata, Škola će – prema odluci Velikoga župana zagrebačke oblasti br. 25823 od 17. travnja 1925. – ponovno neznatno promijeniti svoj naziv, i to u Državna prva ženska realna gimnazija, pod kojim će djelovati u sljedećih desetljeće i pol. To će razdoblje njezina rada obilježiti, između ostalog, i osnivanje sve većeg broja učeničkih i školskih udruženja, počevši od Potpornoga društva za pomoć siromašnim učenicama, preko Zajednice doma i škole, pa sve do Podružnice Ferijalnoga saveza, Podmlatka Jadranske straže i Podmlatka Crvenoga križa, redom osnovanih potkraj dvadesetih i tijekom tridesetih godina 20. st. Poradi kontinuiranoga porasta broja učenica te prostorne ograničenosti koja je onemogućavala upis svih prijavljenih djevojaka, odlukom nadležnoga ministarstva br. 50008 od 20. prosinca 1935. doći će do odvajanja šesnaest razrednih odjeljenja četiriju nižih razreda Škole, od kojih će biti oformljena tzv. Nepotpuna ženska realna gimnazija, koja će nakon godinu i pol dana djelovanja – rješenjem Ministarstva br. 37074 od 27. rujna 1937. – napokon steći status potpune škole te promijeniti naziv u Državna treća ženska realna gimnazija u Zagrebu. 1940., u vrijeme Banovine Hrvatske, Škola će doživjeti novu privremenu promjenu naziva, i to u Prva ženska realna gimnazija u Zagrebu, da bi joj već sljedeće godine – ustrojenjem Nezavisne Države Hrvatske – ponovno bilo vraćeno ime Državna prva ženska realna gimnazija. Po završetku Drugoga svjetskog rata, uslijed temeljite reorganizacije školskoga sustava, doći će do ukidanja realnih gimnazija, odnosno njihova preoblikovanja u poseban tip srednje općeobrazovne škole koja djeluje pod nazivom gimnazija, no zapravo zadržava karakter realne gimnazije. U tom poslijeratnom razdoblju – počevši od 1945. godine – Škola će djelovati pod posve novim, bitno izmijenjenim nazivom, i to kao Šesta ženska gimnazija.

DOPUNSKI IZVORI:

Državni arhiv u Zagrebu:

HR-DAZG-115 II. ženska realna gimnazija u Zagrebu

HR-DAZG-116 III. ženska realna gimnazija u Zagrebu

HR-DAZG-857 Zbirka Ulčnik Ivan: Licej ženski u Zagrebu (br. 3174); Škole (br. 4161); Ženska višja škola (br. 4642)

Hrvatski državni arhiv:

HR-HDA-71 Carsko kraljevsko ministarstvo bogoštovlja i nastave

HR-HDA-80 Zemaljska vlada. Odjel za bogoštovlje i nastavu

HR-HDA-137 Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju

HR-HDA-141 Zagrebačka oblast

HR-HDA-147 Savska banovina. Prosvjetno odjeljenje

HR-HDA-159 Banovina Hrvatska. Odjel za prosvjetu

HR-HDA-218 Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja NDH

HR-HDA-291 Ministarstvo prosvjete NRH

BIBLIOGRAFIJA O FONDU:

Kolanović, Josip (gl. ur.). 2006. Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. Svezak 1. Zagreb: Hrvatski državni arhiv: 955.

Lalić, Sredoje (gl. ur.). 1984. Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim odeljenjima u SFRJ: SR Hrvatska. Beograd: Savez arhivskih radnika Jugoslavije: 357.

BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:

Bilić, Josip i Hrvoje Ivanković (ur.). 2006. Zagrebački leksikon. Svezak 2: M–Ž. Zagreb: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža": 149.

Cuvaj, Antun. 1913. Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije: od najstarijih vremena do danas. Svezak 10: Od 31. listopada 1888. do danas. Zagreb: Trošak i naklada Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu: 378-412.

Franković, Dragutin i sur. 1958. Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Zagreb: Pedagoško-književni zbor: 312-314, 336-338, 443-447.

Ograjšek Gorenjak, Ida. 2006. "Otvaranje ženskog liceja u Zagrebu". U: Povijest u nastavi 4, 2: 147-176.

Izvještaji Privremenog zemaljskog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1900./1901. – 1904./1905. Zagreb. 1901.-1905.

Izvještaji Privremenog zemaljskog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1906./1907. – 1912./1913. Zagreb. 1907.-1913.

Izvještaj Kraljevske ženske realne gimnazije, Privremenog zemaljskog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1913./1914. Zagreb. 1914.

Izvještaji Kraljevske ženske realne gimnazije, Privremenog zemaljskog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1915./1916. – 1916./1917. Zagreb. 1916.-1917.

Izvještaj Kraljevske ženske realne gimnazije, Kraljevske učiteljičke škole, Privremenog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1917./1918. Zagreb. 1918.

Izvještaj Kraljevske ženske realne gimnazije, Kraljevske učiteljske škole, Privremenog ženskog liceja i s njim spojene Vježbaonice u Zagrebu za šk. god. 1919./1920. Zagreb. 1920.

Izvještaj Kraljevske ženske realne gimnazije u Zagrebu za šk. god. 1920./1921. Zagreb. 1921.

Izvještaji Državne I. ženske realne gimnazije u Zagrebu za šk. god. 1929./1930. – 1938./1939., Zagreb, 1930.-1939.

Izvještaj I. ženske realne gimnazije u Zagrebu za šk. god. 1939./ 1940. Zagreb, 1940.

OSTALA BIBLIOGRAFIJA:

Batinić, Štefka. 2003. "Hrvatski školski sustav u XX. stoljeću". U: Anali za povijest odgoja 2: 49-71.

Bilić, Josip i Hrvoje Ivanković (ur.). 2006. Zagrebački leksikon. Svezak 2: M–Ž. Zagreb: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža": 378-381.

Gaćina Škalamera, Sonja. 2002. Izgradnja srednjoškolskih zgrada u Zagrebu. Zagreb: Hrvatski školski muzej.

Gaćina Škalamera, Sonja. 2004. "Dinamika razvoja osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj od 1900. do 1940.". U: Anali za povijest odgoja 3: 83-113.

Karaman, Igor (gl. ur.). 1980. Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture. Zagreb: Školska knjiga: 513-516.

Krbek, Pravomil. 1888. Naše realke prema srednjim školama u obće, a poimence prema realkama austrijskim, ugarskim, francuzkim i njemačkim. Zagreb: L. Hartman.

Krleža, Miroslav (gl. ur.). 1960. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 4: Hil – Jugos. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ: 176-178.

Krmpotić, Ante. 1995. "Organizacija srednjoškolske (gimnazijske) nastave u Zagrebu u ratnim školskim godinama 1943./44. i 1944./45.". U: Časopis za suvremenu povijest 27, 3: 561-567.

Ogrizović, Mihajlo. 1976. "Razvitak školstva i pedagogije u Jugoslaviji od god. 1918. do god. 1941.". U: Zbornik za historiju školstva i prosvjete 10: 9-24.

Pazman, Dragutin. 1958. "Školstvo i prosvjeta u Hrvatskoj između dva rata (1918.-1941.)". U: Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Ur. Dragutin Franković. Zagreb: Pedagoško-književni zbor: 320-370.

Zorko, Ines i Tomislav Zorko. 2018. "Zajednice doma i škole u Zagrebu 30-ih godina 20. stoljeća i njihova socijalna komponenta". U: Anali za povijest odgoja 15/16: 59-73.

(M.T. i V.B.)

Ažurirano srijeda, 18. ožujak 2020 13:36