četvrtak, 30. listopad 2008 17:36
SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-1098
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1865. – 1866.
KOLIČINA GRADIVA: 1 kut. (0,1 d/m)
SADRŽAJ FONDA:
Fond sadrži samo tri naukovna lista brijačkih djetića Johanna Brezina, Mije Nežića i Blaža Smita.
SERIJE U FONDU:
1. Naukovni listovi brijačkih djetića, 1865. – 1866., 3 kom.
VALORIZACIJA FONDA: 3
Fond može poslužiti kao dopunski izvor pri istraživanju povijesti brijačkog ceha.
JEZIK U GRADIVU: njemački
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: Gradečki ceh brijača
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb
VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1642. – 1872.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Caeha (cheha, czeha, czeh) tonsorum (barbitonsorum), 17. – 19. st.
Cheh barberski, 17. – 19. st.
Gremiales chyrurgi separatum ad unitim cum barbitonsoribus et crispatoribus coetum, 17. – 19. st.
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Ceh je strukovna organizacija u kojoj se okupljaju obrtnici istih ili različitih struka. Cehove je osnivala nadležna vlast ili vladar. Temeljna pravila po kojima su se ravnali svi članovi ceha bile su privilegije dodijeljene od nadležne vlasti ili vladara. Članovi ceha dijele se na tri kategorije: majstori, djetići (kalfe) i šegrti. Cehom je upravljao cehovski starješina (cehmeštar), izabran na godinu dana. Cehovska organizacija djelovala je putem cehovskih skupština. Godišnje se održavala glavna skupština, a sastanci svakog trećeg mjeseca. Na skupštini je cehovski starješina podnosio račune za proteklu godinu. Ako se njegovo izvješće prihvatilo, pristupalo se izboru novih cehovskih poglavara. Osim cehovskog starješine, birao se otacmeštar, mladi cehmeštar i bijarmeštar. Neki cehovi birali su i cehovskog slugu.
Cehovski starješina bio je redovno stariji i ugledniji majstor. Nadzirao je kvalitetu cehovskih proizvoda, vodio poslove i račune, a do uključivanja cehovskog komesara u cehovsku organizaciju bio je posrednik između ceha i gradske uprave. Otacmeštar je nadzirao kalfe i u njegovoj kući je najčešće bilo njegovo konačište. Mladi cehmeštar bio je najmlađi među majstorima. Brinuo se o redu i miru na sajmovima i na sastancima, prijavljivao je prijestupnike, brinuo se o bolesnim majstorima i kalfama te o cehovskom oltaru. Bijarmeštar je nadzirao kalfe i pozivao na sastanke "bijaruše". Budući da su službe bijarmeštra i cehovskog sluge bile veoma naporne, one su se mogle otkupiti novcem. Cehovi su redovito vodili poslovne knjige, protokole, u koje su bilježili prihode i rashode. Vodili su i zapisnike cehovskih sastanaka, popisivali su primljene i oslobođene šegrte, a ponekad su u njih prepisivali i dokumente važne za ceh.
Općim cehovski zakonima iz 1689. i 1739. uvodi se služba cehovskog komesara. Cehovski komesar prisustvuje cehovskim sastancima i posreduje između gradske uprave i ceha, čime cehovski starješina gubi na integritetu vlasti. Godine 1772. donesena je "normativna odluka" (Normal-Resolution) o naukovanju šegrta, o njihovu primanju među kalfe i o primanju kalfi među majstore.
Josip II. je 1783. ukinuo cehove, ali je prije smrti povukao taj patent. Godine 1791. odbor je na čelu s protonotarom Nikolom Škrlcem izradio prijedlog za ukidanje cehova, ali taj prijedlog nije proveden. Opći cehovski red kojim su administrativno izjednačene cehovske privilegije uveden je 1813. Cehovi su 1851. regulirani Privremenim naputkom o uređenju trgovačkih i obrtničkih poslova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.
Godine 1860. je stupio na snagu novi cehovski red koji je proklamirao slobodu obrta i ukinuo cehovsku organizaciju, ali ta odluka nije provedena u hrvatskim zemljama. Tek 1872. su Obrtnim zakonom ukinuti cehovi i osnovane obrtne zadruge.
Svi zagrebački cehovi imali su svoju djetićku organizaciju, takozvani mali ceh. Djetići su imali svoju škrinju, vrč, koji je služio za ispijanje bratimstva, i pravila. Pravila su djetićima izdavali majstori. Djetići su na "mlado ljeto" birali otacmeštra, a između sebe dekana. U 18. i 19. stoljeću djetići su poslije obavljenog "vandranja" mogli zatražiti primanje u ceh, ali su morali izraditi majstorski rad. Opći cehovski red zabranjuje udruženja djetića, ali ta odredba nije u nas prihvaćena. Svi novi cehovi osnovani od 1818. nadalje imaju svoje djetićke organizacije. Ceh je djetiće često dodjeljivao udovicama majstora radi vođenja obrta.
Godine 1617. osnovala je gradska uprava na čelu sa sucem Gasparinijem, ceh od petorice čizmara, trojice brijača, dvojice ljekarnika (jedan od njih bio je Gasparini) i jednog staklara. Cehovska pravila pisana su na pergameni i sadrže 22 članka koja, osim članka 21., odgovaraju tekstu pravila dodijeljenih 1521. gradečkom cehu ostrugara, bravara, kovača i mačara.
Zasebni brijački ceh u Zagrebačkom Gradecu nastaje 1642. izdvajanjem brijača iz ceha čizmara. Brijači su zadržali pravilnik čizmarskog ceha. Marija Terezija je 1779. izdala nove povlastice cehu. Općim cehovskim redom iz 1813. brijači i kovrčari udružuju se u jedan, samostalan ceh. Nove povlastice dodijelio im je Franjo I. 1829.
DOPUNSKI IZVORI:
Hrvatski državni arhiv: HR-HDA-629Cehovi
Hrvatski povijesni muzej: (338.) Cehovi
Muzej grada Zagreba: (578.) Zbirka arhivskoga gradiva za povijest Zagreba
BIBLIOGRAFIJA O FONDU:
Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 994.
Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 389.
BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:
Šercer, Marija: Stari zagrebački obrti. Katalog izložbe "Stari zagrebački obrti". Zagreb, 1991.
OSTALA BIBLIOGRAFIJA:
Kolar, Mira [et al.]: Obrt i obrazovanje. Katalog izložbe. Hrvatski državni arhiv. Zagreb, 2006.
Kolar, Mira; Šoić, Miran; Horvat, Đuro: Obrtništvo Zagreba: 650 godina tradicije i 120 godina organiziranog obrta. Povijesni pregled razvitka zagrebačkog obrtništva. Zagreb, 2005.
Tkalčić, Ivan Krstitelj; Szabo, Agneza [prir.]: O staroj zagrebačkoj trgovini i obrtima. Zagreb, 1999.
Filmoteka 16; Hrvatski povijesni muzej: Stari zagrebački cehovi : videokazeta. Zagreb, 1996.
Horvat, Rudolf: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb, 1994.
Šercer, Marija: Pečatnjaci gradečkih i kaptolskih cehova. Kaj. Zagreb, 1994. (6) 31-51
Šercer, Marija: Zagrebačke cehovske tablice. Zbornik: Iz starog i novog Zagreba. Zagreb, 1968., 155-180.
Buntak, Franjo: Neki podaci o ekonomskim prilikama Zagrebu u 17. stoljeću. Zbornik: Iz starog i novog Zagreba. Zagreb, 1968., 65-76.
Bićanić, Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750.-1860. Hrvatska ekonomika na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. I. Zagreb, 1951.
Stiegler, Stjepan: Iz povijesnih spomenika grada Zagreba. Obrt i trgovina. Revija "Zagreb". Zagreb, 1934., 216-220.
Stiegler, Stjepan: Iz povijesnih spomenika grada Zagreba. Cehovi. Revija "Zagreb". Zagreb, 1934., 330-334.
Horvat, Rudolf: Kako su nekada živjeli hrvatski obrtnici? Zagreb, 1929.
Hoffiller, Viktor: Prilog poznavanju obrtničkih cehova grada Zagreba u srednjem vijeku. Vjesnik hrvatskog arheološkog društva. X. Zagreb, 1909., 107-119.
(K.H., B.M.)
Ažurirano utorak, 19. svibanj 2020 14:4