ZAGREB MIHAJLA KRANJCA

Listopad 2018.

  • Autorica izložbe: Živana Hedžbeli
  • Stručni savjetnik: Darko Khale
  • Skeniranje gradiva: Neno Veseljak
  • Lektura: Maja Brunec
  • Digitalna obrada gradiva: Abacus studio d.o.o.

Prvom virtualnom izložbom Državnog arhiva u Zagrebu prikazan je dio zagrebačkih projekata Mihajla Kranjca te raznolikost radova sačuvanih u osobnom fondu arhitekta Mihajla Kranjca pohranjenog u našem arhivu.

Svima su nam poznate duljina, visina i širina, temeljne dimenzije prostora. Ljudi žive u prostoru, čovjek ga oblikuje kako bi zadovoljio svoje potrebe zakloništa od hladnoće, kiše, opasnosti, stupio u interakciju s drugim ljudima, zadovoljio duhovne i estetske aspiracije. Čovječanstvo je s vremenom iznjedrilo pojedince specijalizirane za planiranje i projektiranje građevina i zgrada, intervencije u prostoru.

Ljubaznošću nasljednika Državni arhiv u Zagrebu dobio je na poklon dokumente pokojnog arhitekta Mihajla Kranjca. Darovani materijali nastali su u razdoblju od 1958. do 2015. godine. Radi se o projektima izgradnje, obnove i uređenja građevina i javnih površina u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Najviše radova odnosi se na Zagreb i Ogulinsko-plašćansku regiju: stambene i poslovne zgrade, naselja, trgovi, ulice, pješačke zone, postavi spomenika i skulptura, obiteljske kuće, parkovi. Sačuvani su tlocrti, nacrti, situacije, detalji, perspektive, idejna rješenja, obrazloženja, crno-bijele i kolor-fotografije maketa izgrađenih objekata i onih u izgradnji, na papiru, pausu, kartonu i foliji (dobrim dijelom preslike).

Mihajlo Kranjc rođen je u Zagrebu 29. rujna 1934. godine. Umro je u istom gradu 20. ožujka 2016. godine. U Zagrebu se školovao i živio. Maturirao je 1953. godine u I. realnoj gimnaziji, diplomirao na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1959. godine u klasi prof. Vladimira Turine. Godinu dana ranije s koautorima pobjeđuje na jugoslavenskom javnom natječaju za izgradnju Kazneno-popravnog doma u Valjevu. Od 1959. do 1965. godine radi kao projektant-suradnik u Arhitektonskom birou „Ostrogović“ u Zagrebu. Nakon stručnog ispita radi kao samostalni projektant od 1966. do 1977. godine u istom birou, koji mijenja naziv u Arhitektonski biro „Centar 51“. Sudjeluje na raznim natječajima i projektima, među kojima su Dom revolucije u Šibeniku, turističko naselje „Dubrava – Babin kuk“ u Dubrovniku, stambeno-poslovni objekt u Ogulinu, stambeno-poslovna zgrada u Plaškom, naselje „Grozdana“ u Vrbovskom. Od 1977. godine radi kao samostalni projektant u Zavodu za arhitekturu pri Arhitektonskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U ovom je razdoblju karijere Mihajla Kranjca najpoznatije nagrađeno sudjelovanje na natječaju za projekt uređenja Trga Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića) s koautorima Brankom Silađinom i Berislavom Šerbetićem. Sudjeluje i u uređenju istočnog dijela Zelene potkove u Zagrebu i povratu spomenika bana J. Jelačića na Trg. Od 1991. godine radi u Gradskome zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. Kao savjetnik i pomoćnik pročelnika realizira uređenje Trga Petra Preradovića, Trga hrvatskih velikana, poteza Ilice do Frankopanske, Gajeve, Jurišićeve, Petrinjske i Varšavske ulice. Sudjelovao je na brojnim izložbama. S koautorima je nagrađen velikom nagradom 14. zagrebačkog salona arhitekture, godišnjom nagradom „Viktor Kovačić“, nagradom 23. zagrebačkog salona za arhitekturu. 1999. godine odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti.

Mihajlo Kranjc je, između ostalih, surađivao s: Gordanom Aračijem, Brankom Balićem, Andreom Bitunjac, Mirelom Bokulić Zubac, Marijom Braut, Karolinom Bui, Milanom Čankovićem, Petrom Dapcem, Brankom Kaminski, Nives Kavurić-Kurtović, Danijelom Lušin, Brankom Silađinom, Berislavom Šerbetićem, Sanjom Šerbetić, Božidarom Šternom i Marinom Vrusom.

Građani Zagreba susreću se svaki dan s kreacijama pokojnog maestra, bio to Trg bana Josipa Jelačića, pješačka zona užeg i šireg centra, fontana na Trgu Petrice Kremepuha, metalne posude za otpatke ispred Vinogradske bolnice ili nadstrešnice na Jarunskoj cesti. Arhitektura nisu samo zgrade i trgovi, arhitektura su i utilitarni detalji, razni oblici kojima je cilj prikladno, učinkovito i estetski zadovoljiti potrebe čovjeka i njegov život u prostoru.

Darovano gradivo dobar je izvor za proučavanje povijesti hrvatske arhitekture, rječit primjer zahtjeva koji su u danom vremenskom razdoblju (socijalizam, samostalna Republika Hrvatska) stavljani pred arhitekte u pogledu izgradnje stambenih i poslovnih zgrada i uređenja urbanih cjelina.

Nadamo se kako će ova prva virtualna izložba Državnog arhiva u Zagrebu potaknuti istraživanje opusa Mihajla Kranjca, korištenje arhivskog gradiva, te buduće donacije „malih“ i „velikih“ osoba i tijela arhivu grada Zagreba.