Povelja s pečatom od zlata – začetak gradskog arhiva

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dodijelio je Zagrebu 16. studenoga 1242. povelju Zlatnu bulu, nazvanu tako po zlatnom kraljevskom pečatu na njoj. Njome je Zagreb stekao položaj kraljevskog i slobodnoga grada.
Sedamsto godina kasnije, Emilij Laszowski je o njoj mnogo pisao, a i tekst Bule preveo je na hrvatski jezik. Godine 1896. i Laszowski i Zlatna bula otputovali su u Budimpeštu na Milenijsku izložbu, za koju je Laszowski odabrao i pripremio za izlaganje čak 179 izložaka iz Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Među mnogobrojnim povijesnim ispravama iz ustanova diljem Kraljevine Hrvatske i Slavonije, bila je izložena i Zlatna bula Bele IV., koja je bila čuvana u posebnoj, za nju izrađenoj spremnici, koja se danas čuva u Muzeju grada Zagreba. Uz nju je iz arhiva Kraljevskoga slobodnoga grada Zagreba bio izložen još i Gradski statut iz 1425.

Laszowski je vjerovao u neraskidivost Bule i gradskog arhiva, tj. zapisao je da je postojanje gradskog arhiva upravo započelo dobivanjem ove značajne povelje, a za njom i onih drugih, koje su utvrđivale prava i slobode Grada. Građani su brižno čuvali povlastice stečene Zlatnom bulom te su kod Bele IV. već 1266. ishodili potvrdu istih te proširenje novim, a kroz nekoliko sljedećih stoljeća te povlastice potvrđivali su ispravama i drugi vladari. Jedna od takvih isprava bila je i povelja kralja Maksimilijana II. iz 1569. godine. Nju, kao i mnoge druge, sačuvao je i transkribirao upravo Emilij Laszowski.
Prvi pisani izvor o čuvanju gradskog arhiva potječe iz 1572. i govori o važnim poveljama u škrinji smještenoj u prostoru sakristije crkve sv. Marka. To spremište bilo je osigurano s četiri brave, čije su ključeve čuvali četiri gradska senatora. Arhivsko je gradivo po prvi puta bilo popisano u 18. st. Gradsko poglavarstvo je 1883. zadužilo Ivana Krstitelja Tkalčića za sređivanje i objavljivanje zbirke izvora Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba. Nakon Tkalčićeve smrti, 1905., Laszowski je, kao vrstan poznavatelj latinskog jezika i arhivist, s iskustvom u publiciranju arhivskih izvora, naslijedio svoga učitelja i prijatelja na priređivanju spomenute zbirke. U isto vrijeme započinje s radom Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, s Laszowskim na čelu. Već 1907. utemeljuju kapitalne gradske ustanove u Kuli nad Kamenitim vratima – gradsku knjižnicu i gradski muzej s arhivom. Upravo je taj arhiv bio sačinjen od isprava i spisa – onih najstarijih smještenih u jednoj škrinji, koju je Laszowski, nakon Tkalčićeve smrti, zatražio od gradskog načelnika Milana Amruša; ali i velike količine arhivalija koje je bio pronašao prilikom premetanja prostorija gradske vijećnice, tavana joj i podruma. Značajan broj njih bio je u iznimno lošem stanju, poglavito oni stradali u poplavi podruma. Na prvom katu Kule, u južnoj sobi izloženoj suncu, arhivalije su se sušile gotovo dvije godine, uz povremeno isprašivanje i prevrtanje. Iz skučena i neprikladna prostora Kule, gradski arhiv je 1914. premješten na čuvanje i sređivanje u nove prostore Zemaljskog arhiva. Tamo je brigu o njemu, službeno, kao kustos arkiva, i opet nastavio Emilij Laszowski. Svojim je angažmanom oko gradskog arhiva – na polju prikupljanja, zaštite, sređivanja, priređivanja i objave gradiva, kao i na koncu utemeljenja same ustanove, zadužio i Grad i današnji Državni arhiv u Zagrebu.

Imamo čast pozvati Vas na predstavljanje četvrtog iz ciklusa događanja u okviru izložbenog projekta LASZOWSKI UTEMELJITELJ u srijedu, 09. listopada 2024. u 14 sati u prostorima Muzeja grada Zagreba, u Opatičkoj 20, a klik na naziv izložbe vodi Vas na virtualne prostore Muzeja grada Zagreba gdje ćete, osim ovoga ciklusa vidjeti cijelu virtualnu izložbu.