Povijest Državnog arhiva u Zagrebu
Državni arhiv u Zagrebu razvio se iz pismohrane Kraljevskog slobodnog grada Zagreba i tradicije čuvanja povelja koje su utvrđivale gradska prava i slobode.
Prvi pisani izvor o čuvanju gradskog arhiva potječe iz 1572. godine i govori o čuvanju važnih povelja u zasebnoj škrinji u sakristiji crkve sv. Marka u posebnom spremištu zvanom “cancellus”. Iz pisanih izvora 17. st. saznajemo da je spremište bilo osigurano s četiri brave čije su ključeve čuvali četiri gradska senatora. Gradivo je prvi puta bilo popisano 1774. u sklopu upravnih reformi Marije Terezije i Josipa II. i tom je prilikom bio izrađen abecedni upisnik “Elenchus”, a gradivo razvrstano na serije izvornika (originalia) i prijepisa (transumpta), sređeno po svežnjevima (fascikulama) i djelomično popisano.
Tijekom 19. st. nastavljeno je sređivanje i odvajanje arhivskog od registraturnog gradiva, a povijesni su spisi smješteni u škrinje i pohranjeni u gradskoj pismohrani. Krajem 19. st. obavljena su i prva odabiranja i izlučivanja spise nastalih od 1851. do 1875. godine.
Godine 1883. povjerava Gradsko vijeće Ivanu Krstitelju Tkalčiću izdavanje “Povijesnih spomenika grada Zagreba”, kojom prilikom on sređuje i objavljuje gradivo nastalo do 1526. Gradivo nastalo do 1850. sredio je Emil Laszowski, kojemu je grad poslije Tkalčićeve smrti 1905. povjerio nastavak izdavanja Spomenika.
Zaključkom Gradskog poglavarstvo od 11. svibnja 1907. osnovana je Gradska knjižnica i muzej, u čijem je sastavu bio i Arhiv grada Zagreba. Uprava nad arhivom bila je povjerena Društvu Braće hrvatskog zmaja na čiji su poticaj bile i utemeljene ove gradske ustanove. Stručno rukovanje i nadzor nad arhivom društvo je povjerilo Emilu Laszowskom koji je iste godine prenio škrinju s ispravama nastalim do 1526. u kulu nad Kamenitim vratima. Ostatak gradiva pronašao je u neprikladnim prostorima gradske vijećnice, nesređeno i u lošem stanju te dio tog gradiva također prenosi u kulu nad Kamenitim vratima.
Temeljem zaključka Gradskog poglavarstva iz 1914., prenijeto je arhivsko gradivo nastalo do 1848. iz kule nad Kamenitim vratima kao polog u novoizgrađenu zgradu Zemaljskog arhiva (danas Hrvatskog državnog arhiva), a narednih godina predani su u polog Zlatna bula, neki gradski statuti i gradivo nastalo do 1858. Grad je ostao vlasnik gradiva i svake je godine do 1944. novčano podupirao njegovo uzdržavanje, dok se Zemaljski arhiv obvezao gradivo srediti i popisati. Ravnateljstvo Zemaljskog arhiva vodilo je upravu nad gradskim arhivom, a Emil Laszowski postao je njegov kustos.
Godine 1945. gradivo nastalo radom Poglavarstva slobodnog kraljevskog grada Zagreba (1242.-1850.) bilo je u pologu u Zemaljskom arhivu, dok se veći dio gradiva nastalog radom Gradskog poglavarstva Zagreb (1850.-1945.) nalazilo u gradskoj vijećnici u neprikladnim i vlažnim prostorima, nesređeno i nepopisano. Tijekom godina novonastale gradske upravne jedinice stvarale su svoje priručne pismohrane, pa se to gradivo nalazilo u raznim neprimjerenim prostorima pojedinih gradskih ureda, razbacano po cijelom gradu. Iz tih je razloga zaključkom Izvršnog odbora Narodnog odbora grada Zagreba od 11. rujna 1945. osnovan Povijesni arhiv grada Zagreba, Povjerenstvo za uređenje gradske arhivske građe koje je djelovalo u sastavu Prosvjetnog odjela Narodnog odbora grada Zagreba. Zadatak su mu bili “Poslovi oko uređenja i vođenja Gradskog arhiva kao posebne prosvjetne ustanove, koja čuva spise starijih godišta…”.
Najprije se započelo prikupljati arhivsko gradivo nastalo radom ukinutog Gradskog poglavarstva Zagreb (1850.-1945.), njegovih odjela i ustanova. S vremenom se proširio djelokrug Arhiva i nastavilo se prikupljati arhivsko gradivo likvidiranih gospodarskih udruženja i poduzeća, banaka i novčarskih zavoda, društava i udruga, škola te zdravstvenih i socijalnih ustanova. Također se stvarala priručna knjižnica, a 1947. pridružuje joj se knjižna ostavština povjesničara Ferde Šišića.
Godine 1947. Povjerenstvo prerasta u Arhiv grada Zagreba i dodijeljene su mu na korištenje zgrade na Gornjem gradu u Opatičkoj 29 i Demetrovoj 15. Godine 1962. Arhiv mijenja naziv u Historijski arhiv u Zagrebu, a 1965. preuzima dio arhivskog gradiva koje je od 1914. bilo u pologu u Hrvatskom državnim arhivu.
Odlukom o određivanju područja na kojima arhivi vrše arhivsku službu 1963. proširuje mu se teritorijalna nadležnost na širu okolicu Zagreba od Svetog Ivana Zelina, Dugog Sela i Sesveta do Jastrebarskog, Samobora, Velike Gorice i Zaprešića ta na područje većeg dijela Hrvatskog zagorja. Kasnijih godina je smanjen prostor teritorijalne nadležnosti na sadašnji. Godine 1993. Arhiv mijenja ime u Povijesni arhiv u Zagrebu, a 1997. dobiva današnji naziv Državni arhiv u Zagrebu. Sve do kraja 20. stoljeća Arhiv je koristio i zgradu u Demetrovoj 15 koja je unutrašnjim prolazom bila spojena sa zgradom u Opatičkoj 29, a kad Grad Zagreb 1998. dodijeljuje Arhivu na korištenje novi objekt u Aveniji Dubrovnik 36, iz zgrade u Demetrovoj 15 iseljeno je arhivsko gradivo, prolaz je zatvoren, a zgradu nakon toga koristi Sabor Republike Hrvatske.
U novo i moderno uređeno arhivsko spremište u Novom Zagrebu je tijekom 2000. preseljen jedan odjel za sređivanje i arhivsko gradivo u njegovoj nadležnosti i danas se većinom preuzimaju nove akvizicije.
Danas Državni arhiv u Zagrebu djeluje na dvije lokacije, u Opatičkoj 29 gdje se nalazi i sjedište Arhiva i Aveniji Dubrovnik 36.