150 godina Zagreba kao jedinstvenog grada

_150_godina150 godina Zagreba kao jedinstvenog grada

Silvija Babić, Dubravka Čengić, Ivana Prgin, Darko Rubčić, Slavojka Senišin

Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb, 2000., 24 str.

Cijena: 20kn


Iz knjige:

Carskim patentom od 7. rujna 1850. godine ujedinjen je Slobodni i kraljevski grad Zagreb s općinama Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica i selo Horvati u jedinstven grad Zagreb.
Patentom je objavljen i Privremeni općinski red za kraljevski grad Zagreb, čime je reguliran daljnji proces modernizacije gradske uprave. Na čelu grada više nije bio gradski sudac, već gradski načelnik kojeg se biralo iz redova gradskih vijećnika, a  izbor mu je potvrđivao kralj. Gradski je načelnik zapravo bio izvršni organ gradskog zastupstva. Općinari, njih 30, činili su općinsko vijeće – zastupstvo.
Svi su građani postali jednaki pred zakonom, što je značilo da su imali pravo sudjelovati u radu gradske uprave. Jedini uvjet bio je uredno plaćanje poreznog cenzusa u iznosu od 5 forinti godišnje.
Prvi izbori za novu gradsku vlast održani su u proljeće 1851. godine. Za prvog gradonačelnika bio je izabran Janko Kamauf (1851. – 1857.). posljednji gradski sudac. Uz njega je u gradskoj upravi radilo pet činovnika, koji su obavljali poslove za 27 gradskih referada odjela. Općinsko vijeće – zastupstvo donosilo je na svojim skupštinama sve odluke važne za život grada. Ako je koja odluka bila u suprotnosti sa zakonom, načelnik je bio taj koji je mogao obustaviti izvršenje odluke, a konačno rješenje bilo je prepušteno velikom županu.

Kakav je bio Zagreb tog vremena? Sav upravni i ostali život odvijao se na Gornjem gradu. Tu je bilo sjedište bana, sabornica, gradska vijećnica, kazalište, muzej, škole, glavne trgovine i obrtne radionice kao i brojne palače. Donji je grad zapravo bio predgrađe. Tu su se još uvijek prostirali vrtovi, polja, livade, vrbici, baruštine i pašnjaci ispresijecani poljskim putevima i potocima. Postojala je samo Harmica (Jelačićev trg), dio Ilice do Frankopanske ulice, sjeverni dio Petrinjske ulice i Savska cesta (danas dio Frankopanske ulice) te uličica uz crkvu sv. Margarete. Od zgrada bio je tu samo samostan  Milosrdnih sestara (1845.) i zgrada Sveučilišta (1882.). Tek tijekom zadnja dva desetljeća XIX. stoljeća pratimo ubrzani razvoj Donjeg grada potaknut naglim prodorom stranog kapitala u   Zagreb.

Posljedica širenja i razvoja grada bila je reorganizacija gradske uprave. Učinjeno je to novim Statutima iz 1882. i 1896. godine. Novine su u tim Statutima: povećanje broja odjela/odsjeka gradske uprave; osnivanje stalnih odbora u gradskoj upravi; povećanje broja gradskih činovnika i službenika; uvođenje institucije vrhovnog načelnika, koja je  u gradskoj upravi   djelovala do 1925. godine.

Do novih promjena u   gradskoj upravi došlo je 1934. godine, kada su novim Zakonom o gradskim općinama doneseni jedinstveni propisi za sve gradove, pa tako i za grad Zagreb. Stvarna reorganizacija gradske uprave  na osnovi ovog Zakona   izvršena je 1939. godine te je gradska uprava  bila podijeljena   na predsjedništvo i 23 referade.

U razdoblju od 1941. do 1945. godine došlo je ponovno do nekih promjena u ustroju gradske uprave: ukinuto je zastupstvo kao predstavničko tijelo, a načelnik grada Zagreba dobio je, mimo postojećih zakona, pravo donošenja odluka koje su do tada bile u nadležnosti gradskog zastupstva. Tek odredbom iz 1944. godine postala je obveza u roku od 30 dana imenovati novog načelnika grada Zagreba, donačelnika i zastupnike gradskog zastupstva. Ovako izabrano zastupstvo održalo je do kraja rata samo tri sjednice. Kako su se u ovo vrijeme znatno povećali poslovi gradskog poglavarstva, izvršena je nova reorganizacija poglavarstva. Ono je bilo podijeljeno na pet odjela, a oni na velik broj odsjeka.

Ova razdioba poslova, uz neke manje izmjene, ostala je na snazi  do kraja rata, odnosno, do 1945. godine, kada je odlukom predsjednika Narodne vlade Hrvatske imenovan Privremeni gradski narodni odbor do provedbe izbora za Gradsku narodnu skupštinu grada Zagreba. Privremeni gradski narodni odbor preuzeo je svu upravu nad ustanovama i uredima nekadašnjeg gradskog poglavarstva. Time je ukinuta dotadašnja uprava grada.

Novoizabrana Gradska narodna skupština rješavala je pitanja važna za grad Zagreb: revizija boravka svih građana koji su se doselili u grad Zagreb tijekom rata, reguliranje opskrbe građana živežnim namirnicama i ogrjevom, sanacija porušenih zgrada i izgradnja novih stambenih objekata, organiziranje zdravstvene i socijalne zaštite, osnivanje gradskih poduzeća trgovinsko-opskrbne, zanatske i komunalne djelatnosti.

Naredne su godine bile važne za teritorijalno širenje grada u svim pravcima (istok, zapad, sjever, jug), a Zakonom o narodnim odborima 1952. godine ubrzan je proces promjena uvođenjem komunalnog sustava. Grad Zagreb postaje kotar koji ima deset općina užeg gradskog područja te sedam općina iz okolice. Ta promjena trajala je do 1957. kada se umjesto naziva kotar Zagreb ponovno uvodi naziv grad Zagreb.
Uže je područje grada imalo urbane karakteristike, a postojanje prigradskih naselja okruženih velikim poljoprivrednim i šumskim površinama nametalo je rješavanje pored urbanih i ruralnih problema. Urbanističkim planom, kao prostornim planom, utvrđivala se namjena pojedinih gradskih područja, mreže prometnica, komunalne opremljenosti te omjeri stambenih i gospodarskih objekata, zelenih površina i rekreacijskih zona.

Ustavom iz 1963. godine naglašena je veća uloga općine kao društveno-političke zajednice, a funkciju vlasti obavlja predstavničko tijelo – skupština.

Do novih promjena u gradu Zagrebu dolazi početkom 1967. godine. Općine koje su, prema Zakonu o područjima općina i kotara u NR Hrvatskoj iz 1962. godine, činile uže područje grada, ukinute su, a njihova su područja spojena u jedinstvenu društveno-političku zajednicu sa statusom općine pod nazivom “grad Zagreb” (Zakon o spajanju općina u gradu Zagrebu).

Donošenjem Ustava i Zakona o područjima općina, 1974. godine na području grada Zagreba osnovano je deset općina, a predviđeno je i osnivanje zajednice općina koje su dobile status društveno političkih zajednica. Tako je formirana Gradska zajednica općina. Područje zajednice definirano je društvenim dogovorom koji su potpisale sve općine koje su ušle u sastav zajednice. Općine su se udružile radi osiguranja jedinstvenog gospodarskog i prostornog razvoja te s tim ciljem gradskoj zajednici općina povjerile određena prava i dužnosti, odnosno poslove od zajedničkog interesa za grad kao cjelinu. One su   nastavile rad sve do donošenja novog Ustava 1990. godine i Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb.

Danas je ustrojstvo grada Zagreba određeno Zakonom o gradu Zagrebu (1992.) i Statutom grada Zagreba (1999.) kojima se ističe poseban položaj Zagreba kao glavnog grada Republike Hrvatske. Za ostvarivanje prava na samoupravu, na području grada osniva se sedamnaest gradskih četvrti. Gradom upravlja gradska skupština, kao predstavničko tijelo građana Zagreba izabrano na neposrednim izborima, te gradonačelnik i gradsko poglavarstvo, koji obavljaju izvršne poslove gradske skupštine.

Sadržaj:

Uvod
Uprava
Gradski načelnici
Izbor događaja iz zagrebačke povijesti
Državni arhiv u Zagrebu